Pojam abiotika koristi se u području biologije za označavanje okoliša koji, zbog svojih karakteristika, ne može ugostiti nijedan oblik života. Izraz omogućuje imenovanje onoga što je suprotno biotiku i onoga što ne može biti uključeno u skupinu živih bića ili njihovih proizvoda. Treba napomenuti da je slovo A u ispred riječi označava negaciju, a kao izraz biotička definira prisutnost života, abiotički odnosi na suprotno.
Različiti kemijski i fizikalni elementi u okolišu stvaraju abiotske čimbenike, dok se biotski čimbenici rađaju iz živih organizama i njihovih tvorevina. To znači da sunce, zrak i voda između ostalog pripadaju prvoj skupini.
Važno je imati na umu da su biotski čimbenici povezani s abiotskim čimbenicima kako bi preživjeli. Na primjer: ovci (biotičkoj) je potrebno, između ostalog, zrak (abiotik) i voda (abiotik) da bi živio. Biljci sa svoje strane također treba zrak za razvijanje fotosinteze te voda i tlo s različitim hranjivim tvarima.
U abiotički čimbenici, s druge strane, su odgovorni za konfiguraciju tzv biotopa (bios = život i madeža = mjesto), a prostor s povoljnim uvjetima za razvoj života; dobiva i naziv staništa. Umjesto toga, biotičke komponente potiču biocenozu, grupiranje različitih vrsta koje dijele život na istom prostoru ili staništu.
Biotop je fizičko mjesto koje omogućava razvoj biocenoze. Stručnjaci ga dijele na hidrotop (hidrografski resursi), edafotop (sastavljen od zemlje) i klimatope (vremenski uvjeti); svi zajedno omogućuju stvaranje prostora u kojem se mogu živjeti organizmi i reproducirati kako bi se osigurao opstanak njihovih vrsta.
Ako bi bilo koji od ovih resursa bio oskudan, mogla bi se stvoriti neravnoteža u skladu ekosustava. To se događa s globalnim zagrijavanjem, dok se kontinentalni led topi; životi mnogih vrsta su ugroženi jer mjesto koje im je prije dopustilo da se razviju i izdrže postaje neprimjereno. Primjerice, polarni medvjedi imaju sve manje prostora za život i polako umiru od toga.
Abiotska evolucija
Valja napomenuti da je abiotska evolucija ili abiogeneza, na kraju, doktrina koju stvaraju različite teorije koje potvrđuju da se život može formirati polazeći od stvari koje nisu žive. Taj je pojam skovao Britanac Thomas Huxley (1825. - 1895.) 1870., oprečno ideji o biogenezi.Oba izraza odnose se na podrijetlo života iz suprotnih položaja: biogeneza potvrđuje da život može poticati samo iz organske materije, iz elemenata koji su u nekom trenutku bili živi, dok abiogeneza ukazuje da može nastati i iz neorganske materije, Te su dvije teorije u stalnoj suprotnosti i znanstvenici svake doktrine provode testove kako bi dokazali svoj položaj i diskreditirali suprotnu doktrinu. Za sada bi najpreciznija mogla biti biogeneza, jer se vjeruje da je život praktično nemoguće proizaći iz elementa koji mu nedostaje.
Kao što su otkrile različite studije o podrijetlu svemira, može se reći da svi živi organizmi mogu nastati samo iz klica istog tipa, a samim tim i nikada od neorganske materije. To nas navodi da potvrdimo da abiotski elementi sami po sebi ne mogu proizvesti život; Da, oni mogu pogodovati njihovom razvoju jer, kao što smo već rekli, nije moguće da živi organizam opstane ako im nedostaju bitni elementi za rast: kisik i voda.