Etimološki korijen Petoknjižja nalazi se u grčkom jeziku i odnosi se na „pet slučajeva“ ili „pet svitaka“. Pojam se odnosi na prvih pet knjiga iz Biblije, koje se čuvalo zavrnuti.
Prema tradiciji, Mojsije je autor Petoknjižja koji se sastoji od Postanka, Egzodusa, Levita, Knjige brojeva i Ponovljenog zakona. Za judaizam Pentakut odgovara Tori, dok je u kršćanstvu dio Starog zavjeta.
Različite komponente Petoknjižja čine cjelinu. U slučaju židovstva govorimo o Tori (Zakonu) jer sadržaj knjiga predstavlja recepte koje je Bog prenio Mojsiju na brdu Sinaj, postavljajući temelje moralnom i društvenom uređenju svoga naroda.
Zanimljivo je spomenuti da i Židovi i kršćani prihvaćaju Mojsija kao odgovornog za Petoknjižje. U svakom slučaju, kršćanstvo smatra da je Mojsije mogao pribjeći postojećim izvorima i da su se tijekom godina u njegove tekstove unosile promjene i dopune.
Općenito govoreći, može se reći da Pentatjekt počinje stvaranjem svemira i traje sve do Mojsijeve smrti. Tijekom knjigama povijesti od Izraela je rekao, ljudima koje izabrani Božji prema različitim religijskim doktrinama.
Često se kaže da je Pentateuch neophodan za razumijevanje Biblije u cjelini. Na njenim se stranicama, uvijek prema vjernicima, pojavljuju božanske objave izabranog naroda i razmišljanja o Božjem naumu za ljudska bića.
S povijesnog gledišta, može se reći da je Pentateuh od velike važnosti jer nam predstavlja povijest cijele ljudske vrste, čak i ako se usredotočuje na ljude koje je izabrao Bog. Ne smijemo zaboraviti da tekstovi Biblije imaju širinu i dubinu koji nam omogućuju primjenu njezinih učenja na naš život, bez obzira na vrijeme i zemljopisni položaj; to su priče koje nadilaze vrijeme i prostor.
Središnja i prevladava točka u Petoknjižju je privilegija da se ljudi Izraelovi primili, a kojega Bog izolira od ostatka, tako da se ne ošteti i tako da oni vršiti njegovu volju. Prema riječima apostola svetog Pavla, cilj joj je same kršćanske religije: putovati životom putem koji nas vodi do Krista. Na njegovim stranicama možete vidjeti zlatnu nit koja organski povezuje Božje nasljeđe i njegova djela posvećena čovječanstvu.
Povijesni karakter svakog dijela je parametar prema kojem su oni kronološki raspoređeni u Petoknjižju. U Postanku je, primjerice, opisano podrijetlo stvari. Božja milost dolazi Abrahamu preko Sethovih potomaka, a njegova obitelj nasljeđuje obećanje za ostatak čovječanstva. Rođenje i oslobađanje Izraela kao nacije može se vidjeti u Izlasku.
S druge strane, imamo svojevrsni kodeks kršćanskog života, koji se može naći u Egzodusu. Priča se nastavlja u Knjizi brojeva, nakon hodočašća gotovo četiri desetljeća, a završava Deuteronomijom, gdje se daju rekapitulacija i proširenje.