Stroop je definirana kao u kliničkoj disciplina koja omogućuje kombiniranje neurologije s psihologije.
Unutar neuroznanosti, neuropsihologija je zadužena za proučavanje odnosa mozga i ponašanja, ne samo kod ljudi s nekom vrstom neuronske disfunkcije, već i kod pojedinaca čije tijelo normalno funkcionira. Kada je riječ o pojedincima s problemima, ova je grana odgovorna za ocjenu, pružanje liječenja i rehabilitaciju tih pojedinaca. Između ostalih pitanja, zadužen je za:
* Proučavanje funkcija asocijativnog korteksa (više funkcije mozga);
* Proučite posljedice koje proizlaze iz oštećenja strukture mozga i očituju se u ponašanju;
Predmet proučavanja neuropsihologije jesu ozljede, oštećenja ili nepravilno funkcioniranje struktura koje se nalaze u središnjem živčanom sustavu i koje dovode do poteškoća u procesima kognitivne, psihološke, emocionalne prirode i ponašanja pojedinca.
Te posljedice mogu nastati uslijed ozljeda glave, cerebro-vaskularnih nesreća, tumora mozga, neurodegenerativnih bolesti (kao što se događa s Alzheimerovom bolešću ili multiple skleroze) ili razvojnih bolesti (među kojima se pojavljuju epilepsija i cerebralna paraliza),
Smatra se multidisciplinarnom znanošću koja koristi znanstvenu metodu za istraživanje odnosa između mozga i ponašanja (zasnovana na hipotetičkoj deduktivnoj metodi ili analitičko-induktivnom metodom). Temelji se i na ljudskim modelima, jer prepoznaje specifičnosti svake vrste.
Poput neurolingvistike, i neuropsihologija svoje porijeklo nalazi u proučavanju afazije. Trenutno se ova disciplina koristi eksperimentalnim tehnikama, vrednuje kliničko promatranje i oslanja se na preglede koji nude slike područja mozga (CT, MRI, PET, fMRI i drugi). Apelira i na kognitivne znanosti kako bi razvili funkcionirajuće i rehabilitacijske sheme oštećenih ili izgubljenih funkcija.
Klasična i kognitivna neuropsihologija
Prema različitim postojećim pristupima možemo razlikovati klasičnu neuropsihologiju, kognitivnu neuropsihologiju i sveobuhvatnu dinamičku neuropsihologiju.Važno je razlikovati klasičnu i kognitivnu neuropsihologiju, prva je ona koja postoji već desecima godina i koja se bavi bolestima s ortodoksnog gledišta, druga ima sve više prostora i uspjela je stvoriti prostor za svoje rezultate snažno i neopozivo.
Kao primjer ove razlike govorit ćemo o afaziji. Budući da se klasična neuropsihologija pokušava razvrstati bolesti po simptomima, a svaka se afazija razlikuje od ostalih predstavljanjem vlastitih karakteristika; Kognitivni potvrđuje da, budući da rezultati istraživanja provedenih na pacijentima s afazijom daju tako različite zaključke jedni od drugih, čak i u slučajevima kada su prisutni slični simptomi, čini se da je suština bolesti nekonvencionalna i stoga ne može biti podvrgnut klasifikaciji koja je.
Kognitivni pristup afaziji i drugim bolestima mozga je u praksi, a ne u teoriji; To podrazumijeva usredotočenje na jezične probleme svakog pacijenta, bez oslanjanja na naljepnice nametnute klasicizmom, te traženje rješenja koja su izvediva za svaki slučaj.
Postoje različiti neuropsihološki testovi koji omogućuju dubinsku analizu različitih kognitivnih funkcija i nude točan izvještaj o stanju u kojem se nalazi. Halstead-Reitan baterija, Integrirani Neuropsihologijska Istraživanje program (Barcelona test) je Luria-Christensen baterija je Luria-Nebraska baterija i K-ABC su neki od tih instrumenata.