Koncept apstrakta potječe od latinskog izraza Abstractus i odnosi se na određenu kvalitetu gdje je predmet isključen. Kada se riječ primijeni na umjetničko polje ili na umjetnika, ona opisuje namjeru da ne predstavlja konkretna bića ili predmete; umjesto toga, na primjer, razmatraju se samo elementi oblika, boja, struktura ili omjer.
Apstraktna umjetnost je, dakle, stil koji se usredotoče na formalne detalje, strukturne i kromatskim i produbljuje kroz isticanje njegove vrijednosti i izražajne snage. Apstraktni umjetnik ne oponaša modele niti djeluje prema inspiraciji prirodnog tipa.
Njeno porijeklo datira iz oko 1910. godine, kao reakcija na realizam i pojavu fotografije. Na taj način, apstraktna umjetnost figurativnu reprezentaciju ne smatra opravdanom, i stoga je zamjenjuje autonomnim vizualnim jezikom koji ima svoja značenja.
U slikarstvu se apstraktni stil potpuno udaljava od struktura koje postavlja realizam gdje je svako djelo predstavljalo nešto specifično (pejzaži, kuće, cvijeće, živa bića) i koristeći jezik koji nema određeni oblik ili šifre i gdje Sloboda se ogleda prije svega u upotrebi kromatizma, ona predstavlja entitete koji u stvarnosti nemaju svoj model. Postoji toliko apstraktnih svemira koliko su se slikari okrenuli ovoj vrsti umjetničkog prikaza.
Početak apstraktnog slikarstva dugujemo Wasilyu Kandinskom, ruskom umjetniku s početka prošlog stoljeća koji je tvrdio da slikanje okrugle boje može predstavljati ljudsko tijelo, jer je umjetnost posljedica ne onoga što vidimo, nego kako to vidimo. Crta, ravnina i prostor ne znače ništa dok ne dobiju određeno značenje iz pražnjenja energije koja se javlja unutar umjetnikova uma.
Ako pogledamo apstraktnu skulpturu, ustanovit ćemo da su se tijekom dvadesetog stoljeća i ovoga pojavili mnogi umjetnici plastike koji su bili skloni razvijanju apstraktnog stila. Među njima možemo spomenuti Hansa (Jeana) Arpa, koji je također bio slikar i svoje apstraktne predodžbe o slikanju doveo u tri dimenzije, stvarajući organske forme koje su odražavale njegovu viziju stvarnosti, kao rezultat organskog tijela. Bio je taj koji je razvio ikonografiju koja je dobila ime biomorfne skulpture na koju su se obavezali mnogi umjetnici plastike apstrakta i nastavljaju to činiti.
Kad je završio Drugi svjetski rat, stvorio se umjetnički pokret koji je u kratkom vremenu imao veliki broj sljedbenika, apstraktni ekspresionizam. Njegove osnove bile su u nadrealizmu (pokret buma u predratnom razdoblju), a temeljio se na kombinaciji različitih tehnika u istom radu. Važan stil koji postaje vrlo popularan u ovom pokretu je kolaž, koji koristi mješavine različitih materijala ili elemenata, poput gipsa i pijeska, kako bi ravnom platnu dao određenu trodimenzionalnu hrapavost karakterističnu za skulpturu. Među glavnim akterima apstraktnog ekspresionizma bili su Jackson Pollock i Willem de Kooning.
Jedan od temeljnih predstavnika španjolskog apstraktnog ekspresionizma je José Manuel Ciria, koji je održao izložbe u važnim centrima kao što su Institut Cervantes u Chicagu, Valencijski institut za modernu umjetnost te u galerijama u Parizu, Sjedinjenim Državama, Engleskoj, Argentini i Portugalu.
Sažetak iz gramatike, matematike i filozofije
Imenica je jedan od temeljnih elemenata u rečenici, kojem ne treba pojavljivanje drugog da bi imalo smisla i postojalo unutar nje (kuća, dijete, psi, Elena). Isto se ne događa s pridjevima koji su uvijek vezani uz imenicu koju modificiraju na ovaj ili onaj način (slatka, prijateljska, razigrana, plavuša). Imenice se mogu podijeliti u nekoliko vrsta, od kojih su neke nasuprot jedna drugoj. To je slučaj s klasifikacijom konkretnih i apstraktnih imenica.
Imenica je apstraktna kada se koristi za spominjanje predmeta u koji se može cijeniti ili vjerovati samo pomoću inteligencije, za razliku od imenica koje su dio skupine konkretnih, gdje se pojavljuju predmeti koji se opažaju zahvaljujući osjetilima.
Prema filozofu Joséu Ortega y Gassetu, apstraktnom imenicom možemo razumjeti riječ koja imenuje objekt koji nije neovisan, odnosno da mu je uvijek potreban drugi element da bi se mogao osloniti. To znači da se ove imenice, ako se ne odnose na određeni element, odnose na predmete koje ne možemo opaziti osjetilima, već ih imaginirati.
Neki primjeri apstraktnih imenica su ljubav i sreća; kao i određeni politički pojmovi poput vlasti, diktature i demokracije, kao i godišnja doba, znanost i religija.
S druge strane, glagol je apstraktan kad je sastavljen od "biće" , kopulativnog glagola kojem je dodijeljena funkcija atributa i nema određeno značenje. U izjavi "Ja sam ljudsko biće" , "Ja jesam" se ističe apstraktnim glagolom.
U području matematike postoji koncept apstraktne algebre koji okuplja polje matematike koja djeluje s algebarskim shemama (prsten, grupa, polje ili vektorski prostor). Ova studija proizlazi iz potrebe da se dobije veća točnost u matematičkim definicijama.
U ovoj definiciji također je vrijedno spomenuti pojam apstraktne misli, koji se odnosi na unutarnje svjetove koje su stvorili ljudi da bi shvatili postojanje. Sastoji se od načina na koji je čovjek grupirao ideje, koncepte, slike i predmete koji mu omogućuju da sadržava znanje.