Jedna grčka riječ stigla je na latinski kao tympănum, a zatim na kastiljsku kao tympanum. Koncept se često koristi za imenovanje membrane koja se nalazi u srednjem uhu kralješnjaka, odvajajući ovaj sektor od vanjskog slušnog kanala.
Ova tanka, elastična membrana služi kao komunikacija između srednjeg uha i vanjskog slušnog kanala. Vanjsko lice prekriveno je kožom, dok je unutarnje lice prekriveno sluznicom koja pripada srednjem uhu. Umetanje čekićne kosti uzrokuje da bubnjić ima pomalo stožastog oblika.
Kada zrak uđe u ušni kanal, bubne sluznice vibriraju, prenoseći svoje kretanje do srednjeg uha kroz niz kostiju. Na taj se način promjena tlaka pretvara u mehanički pokret.
Značajno je da eksplozija puknuća bubne sluznice može eksplodirati. Ova ozljeda može uzrokovati privremene probleme sa sluhom, vrtoglavicu i zvonjavu dok se ne postigne oporavak.
Strani predmet smješten u uhu, virusna infekcija, nagla promjena tlaka ili čak snažan udarac neke su od situacija koje mogu dovesti i do puknutih bubnjića. A to će se, osim zujanja, očitovati jakom boli u tom predjelu glave, gubitkom sluha, pa čak i zato što se događaju izlučevine, bilo da su gnoj ili krv.
Uzimanje lijekova ili stavljanje toplih kompresa na uho neke su od mjera koje se mogu poduzeti za suočavanje s ovom složenom zdravstvenom situacijom. Međutim, na temelju njegove ozbiljnosti, liječnik može utvrditi druge mjere u korist učinkovitog liječenja, poput početka mringoplastike ili timpanplastike.
Tympanum je također naziv koji mogu primiti različiti glazbeni instrumenti, poput bubnja i timpanija. Postoji čak i vrsta instrumenta sastavljenog od staklenih traka postavljenih na žice nazvane bubnjić.
U području arhitekture, tipanza je prostor smješten između luka ili nadvratnika fasade i nadvratnika. Osim toga, timpanum može biti sektor smješten unutar zabat.
Sluznice bubnjića, uobičajene u različitim razdobljima egipatske, grčke, islamske i kršćanske arhitekture, obično su ukrašene reljefima koji predstavljaju različite vrste religijskih ili mitoloških prizora.
Unutar umjetničkog i arhitektonskog područja moramo posebno istaknuti nekoliko spomenika koji su uspjeli izdvojiti, pored ostalih stvari, svoje kapke. Konkretno, među najznačajnijim su sljedeće:
- Katedrala u Strasbourgu, koja ima jednu podvučenu i naglašenu prekrasnim skupom arhivolata.
-Rimski panteon koji iznenađuje originalnošću svog ukrašavanja.
- Katedrala Notre-Dame u Parizu koja se divi fascinantnim ušima koje ima na svojoj glavnoj fasadi.
- Zgrada Thomasa Jeffersona u Washingtonu, koja ima spektakularni timpanon visokog reljefa izrađen u bronci.
-Crkva San Pedra Apóstol u Vitoriji, u čijem se timpanumu nalaze prizori San Pedra i Djevice Marije.