Homiletikom se naziva primjena pojmova retorike u okviru propovijedanja. Može se smatrati umjetnošću ili disciplinom koja nastoji učinkovito prenijeti vjerski govor ili propovijed.
Homiletika, dakle, uključuje odabir, organizaciju i pripremu materijala koji se koristi za propovijedanje. Cilj svećenika ili propovjednika je biti u stanju jasno priopćiti što želi širiti.
Kroz homiletiku analizira se razrada, sastav i stilovi propovijedi kako bi se pravilno prikazali u religijskom diskursu. Tako se učenja Božja prenose na vjernike i razvija se evangelizacijski zadatak.
Važno je napomenuti da je Vatikan naglasio da u homiliji ne može biti improvizacije. Zato je 2015. predstavio Homiletički imenik sa savjetima kako bi svećenici mogli pripremiti homilije i poboljšati svoj domet svim vjernicima.
Ove homiletičke prijedloge sastavila je Kongregacija za božansko bogoslužje i disciplinu sakramenata. Sam papa Franjo postavio je temelje dokumentu izjavivši da homilija nije "zabavna emisija", iako mora slaviti žar. Visoki pontifikat upozorio je i da je propovjednik koji ne priprema svoju homiliju neodgovoran i nepošten.
Znati kako koristiti glas i ovladati gestualnim jezikom dva su pitanja homiletike koja pomažu u povećanju učinkovitosti homilije prema kriterijima koje prihvaća Sveta Stolica.
Pronaći zanimljivu i - zašto ne? - originalnu ideju nije jednostavan zadatak za svećenika, posebno tijekom njegovih prvih godina na čelu župe. Ovo je jedno od pitanja koje se najviše tiče učenika homiletike, ali to ne bi trebalo biti nemoguće izvršiti pritisak, već biti poticaj da svaka homilija prijeđe prethodnu.
Važno je zapamtiti da vjerska slavlja nisu površni događaji, već da vjernici cijene odraz i Božju riječ: neće se naljutiti ili izgubiti interes za misu ako teme ne budu uvijek impresivne, ali oni će znati gledati dalje i uzmi pouku iluzijom susreta sa svojim drugovima sljedeći put.
Temeljne točke homiletike
* glavna tema: propovijed se mora obaviti s točno definiranim ciljem, i stoga pitanje koje pokreće cijelu organizaciju mora biti "O čemu želim razgovarati?" Tek kad svećenik može odgovoriti s potpunom odlučnošću, treba nastaviti;
* Upotreba tekstova: oslanjanje na tekstove Biblije za vrijeme evanđeoske propovijedi običaj je koji datira još od davnina i još nije izgubio na snazi. Iz tog razloga, preporuča se nastaviti s njom kako bi ceremonija dobila božji karakter;
* Tematska propovijed: radi se o izlaganju određene teme ili teme, neovisno o biblijskim tekstovima, kako bismo se usredotočili na nauk ili skup učenja koja nam Sveto pismo nudi u vezi s tim;
* potpodjele: nakon što imamo, primjerice, temu i tekstove na koje ćemo se osloniti, vrijeme je da razmislimo o tijeku ceremonije, na dijelove u koje ćemo podijeliti homiliju, uzimajući u obzir strukturu strukture da moramo poštovati;
* uvod: iako dolazi prvi, često se planira na kraju procesa. Uvod trebao biti dosljedan i snažan, za hvatanje pozornost svih stalnih i onih koji su korak po hramu po prvi put i dobiti ih da ostanu do posljednje sekunde.