Od latinskog instructĭo , poduka je pojam povezan s glagolskim uputstvom (prenijeti znanje, olakšati učenje) koji se koristi i za imenovanje propisa koji imaju određenu svrhu, zalihe znanja i tijek nakon kojeg slijedi postupak koji je u tijeku.
Vojska je sa svoje strane povezana s vojskom i ratom. Pojam se može odnositi na vojnike, infrastrukturu ili entitete koji čine oružane snage.
Konkretno, ovaj drugi pojam možemo malo više razjasniti određivanjem da ono ima njegovo etimološko podrijetlo na latinskom i točnije u riječi militaris koja se može definirati kao "srodna ili pripadnost vojnicima" i koja je stvorila druge riječi na kastilijanskom jeziku poput na primjer milicija ili militarizam.
Poznat je kao vojna obuka, dakle, obuka koju pripadnici oružanih snaga primaju kako bi uspješno obavljali svoje funkcije. Ova pouka uključuje podučavanje različitih znanja, od uporabe oružja do pojmova vojne strategije, preko fizičke pripreme i pravno-vojne obuke. Vojna nastava se odvija i u učionicama i u simulatorima, streljaštvu i na eventualnim područjima operacija.
Iz svih ovih razloga možemo utvrditi da vojnu nastavu sačinjavaju ili održavaju sljedeći stubovi: borbena instrukcija, poduka u zatvorenom redoslijedu, specifična vojna akademska obuka, fizičko-vojna instrukcija, streljačka instrukcija i vojno-pravna obuka.
U ovom se slučaju mora objasniti da je spomenuta specifična obuka zahvaljujući kojoj vojnici nauče sve što im je potrebno o operativnim procedurama i propisima. U međuvremenu, u slučaju vojne pravne izobrazbe, postiže se to što oni znaju sve što se tiče zakona, kazni, prava i kazne.
U okviru odgovarajućeg opsega, temeljno se smatra da vojnici prolaze odgovarajuću vojnu obuku i to je to što se, u prvom redu, smatra osnovnim kako bi mogli izvršavati svoje zadatke i misije na najučinkovitiji i najučinkovitiji način.
Međutim, na isti način također se utvrđuje da je važno tako da gore spomenuti pojedinci znaju ne samo kako obavljati svoje funkcije, već i razlog zašto ih moraju obavljati. Stoga je stvar utvrđivanja značenja njihovog rada i razumijevanja važne uloge koju igraju u političko-društvenom okviru.
Vojska je zadužena za obranu integriteta i suverenosti teritorija. To znači da, u izuzetnim okolnostima, mogu upotrijebiti silu i oružje. Dio vojne obuke, stoga, usmjeren je na to kako i kada krenuti na silu.
Oružane snage odgovaraju na vladu svake zemlje i moraju djelovati u skladu s parametrima utvrđenim Nacionalnim ustavom. Iz tog razloga, vojna obuka, čije produženje varira ovisno o radu koji vojnik mora razviti, uključuje pravne pojmove i propise tijela. Jedan od ciljeva vojne obuke je izbjegavanje viškova vojnika.