Učenik je izraz koji ima svoje podrijetlo iz latinske riječi i služi za označavanje pojedinca koji slijedi određenu doktrinu.
Da bi bio učenik (ili sljedbenik) mora postojati učitelj (ili vođa). Učitelj uči svom učeniku određenu nauku, liniju misli ili umjetnički stil nastojeći ga usmjeriti u svom rastu. To se učenje može izvesti izravno: razgovarati s njim i ispravljati ga kada su njegovi postupci suprotni načelima nauke; ili neizravno: kroz svoja djela (Gojin učenik može biti netko rođen u drugoj eri koji pokušava slijediti u njegovim stopama, oponašajući svoj kreativni stil).
U razgovornom govoru ovaj se pojam koristi i kao sinonim za pripravnik, student ili student. Na primjer: "Francuski umjetnik smatra se jednim od glavnih učenika Gerharda Richtera" , "Kipar je uvijek zadužen za isticanje da nema učenika jer, prema njemu, nitko nije uspio uhvatiti suštinu njegova djela" , " Predstavljam vam svog učenika: on je najbolji učenik u mojoj književnoj radionici . "
Kao što smo prije rekli, učenik se može povezati s određenom strujom ili školom, čak i ako živi kasnije od onih koje je živio učitelj. U tom se smislu podrazumijeva da je Albert Camus bio učenik Friedricha Nietzschea, pa čak i da je imao mnogo nesavremenih učenika.
Učenici Isusa Krista
Na učenici Isusa Krista bili su apostoli sam Isus izabrao da mu pomogne propovijedati svoju riječ i raširi vjerske ideje.
Ti su ga prvi učenici ne samo pratili tijekom njegova života, već su ostali i pored njega, ispunjavajući njegove naloge, nakon što je Isus umro. Među njima bilo je dvoje koji su bili oni koji su, prema onome što je zapisano u Evanđeljima, imali bliži odnos s Isusom; Njihova imena su Juan i Pedro. Preostalih deset bili su Simon, Andrew, James, Filip, Bartolomej, Thomas, Matthew, Thaddeus, Simon Canaanite i Judas Iscariot.
Temeljna osnova ove zajednice bila je dobročinstvo. Sva je roba bila podijeljena, baš kao i hrana i žetva. Bili su poput velike obitelji u kojoj nije bilo hijerarhije i u kojoj su svi pokušavali dati svoj dio tako da je i drugima dobro. Temeljni moto bio je zajednički rad za opće dobro tijekom služenja Kristu, širenje njegove riječi po cijeloj regiji. Vrijedi spomenuti da je i ta prva zajednica imala prisutnost Marije (majke Isusove) i Marije Magdalene.
Ova prva zajednica bila je primjer života u društvu s kojim su se mnoge religiozne i nereligiozne ideologije pokušale uskladiti. Sličan je slučaj s Kibutima u židovskim zajednicama: gdje su jedinstvo i opće dobro bili glavna potpora tih skupina. Kao nereligiozan slučaj možemo nazvati komunizam, koji se pokušao temeljiti na istim principima, ali u ovom slučaju eksperiment nije imao pozitivnih rezultata.
Unatoč onome što Evanđelja pripovijedaju, postoje mnoge nedoumice je li ovaj život kakav je opisan u njima doista moguć, uzimajući u obzir ambicioznu i sebičnu ljudsku prirodu.
Danas se pojam Isusovih učenika proširio na sve kršćane, jer imaju zajedničko s ovim apostolima slijeđenje Krista i širenje njegovog evanđelja.
Važno je napomenuti da su mnogi drugi vjerski ili duhovni vođe, poput Muhameda, Bude ili Konfucija, također imali ili imali učenike jer se smatraju učiteljima ili vodičima.