Riječ poezija dolazi od latinskog izraza poēsis , koji zauzvrat proizlazi iz grčkog pojma. Riječ je o manifestaciji ljepote ili estetskog osjećaja kroz riječi, bilo u stihu ili prozi. U svakom slučaju, njegova se najčešća upotreba odnosi na pjesme i skladbe u stihovima.
Iako je teško utvrditi podrijetlo poezije, pronađeni su egipatski hijeroglifski natpisi iz 2.600 pr.n.e., koji se smatraju prvom poetskom manifestacijom o kojoj postoje zapisi. Riječ je o pjesmama, od kojih glazba nije poznata, koja imaju vjerski značaj i pojavljuju se razvijene u različitim žanrovima, poput odijeva, himni i elegija.
U davna vremena poezija je imala obredni i zajednički karakter, posebno kod naroda poput Sumera, Asiro-Babilonaca i Židova. Pored religije pojavile su se i druge teme, poput vremena, dnevnih zadataka i igara.
Postoje određena formalna pravila zbog kojih se tekst smatra dijelom poezije, poput stihova, strofa i ritma. Te su karakteristike dio metrike poezije, gdje pjesnici primjenjuju svoje književne i stilske izvore. Kad grupa autora dijeli iste karakteristike u svojoj poeziji, oni često govore o formiranju književnog pokreta.
Među glavnim karakteristikama poezije, možemo spomenuti upotrebu elemenata simboličke vrijednosti i književna slika, kao što su metafore, koje zahtijevaju aktivan pristup od strane osobe koja čita pjesme kako bi se dekodirati poruku.