Kubizam je škola i teorija estetika vizualnih umjetnosti i dizajna. Karakterizira ga upotreba geometrijskih oblika, poput kocke, trokuta i pravokutnika.
Pokret je rođen u Francuskoj i svoj je procvat doživio između 1907. i 1914. godine. Izraz kubizam dolazi od francuske riječi kubizam , koju je predložio kritičar Louis Vauxcelles. Ovaj se specijalist pozvao na kocke koje su se pojavile na slikama umjetnika poput Pabla Picassa, Juana Grisa i Georgesa Braquea, među ostalim eksponatima kubizma.
Iz te estetske škole razvijene su druge europske avangarde koje su revolucionirale umjetničku panoramu 20. stoljeća. Međutim, kubizam se smatra pionirskom avangardom jer je bio zadužen za razbijanje s perspektivom, posljednjim renesansnim principom koji je još bio na snazi početkom stoljeća.
Kubisti su nastojali razgraditi prirodne forme i prikazati ih geometrijskim figurama koje fragmentiraju površine i linije. Ova je višestruka perspektiva omogućila, na primjer, da odražava lice i s prednje strane i u profilu, istovremeno.
Još jedna karakteristika kubizma je upotreba prigušenih boja poput zelene i sive, posebno u prvim danima pokreta. S vremenom su kubisti počeli uključivati živopisnije boje.
Treba napomenuti da je kubizam, izvan slikarstva, dostigao i književnost. Kaligrami kombiniraju poeziju s crtežima, organizirajući tekst na određeni način. Francuski pjesnik Guillaume Apollinaire bio je jedan od glavnih stvaratelja kaligrama.
Među ostalim temeljnim imenima pokreta možemo spomenuti Juana Grisa, Jeana Metzingera, Alberta Glezesa i Fernanda Legera.
Različite faze kubizma
Važno je napomenuti da je ovo bila prva avangarda koja se pojavila u grafičkoj umjetnosti, koja se snažno protivila procvatu trenutka, renesanse, gdje je perspektiva dobila temeljnu važnost. U kubizmu je nestao i usitnjen na linije i površine; Ovaj novi način razumijevanja perspektive nazvan je višestrukom perspektivom. Nema više niti jednog gledišta, niti postoji osjećaj dubine ili detalja.
U ovom pokretu postoje dvije različite faze:
* Analitički kubizam: poznat je i kao čisti kubizam i najsloženiji je za razumijevanje. Temelji se na dekompoziciji geometrijskih oblika i figura kako bi ih analizirali i preuredili na drugačiji i dekomponirani način.
* Sintetički kubizam: slijedio je prethodni trend i temeljio se na rekompoziciji predmeta, odnosno više na detaljnoj analizi njihovih oblika, već na uočavanju suštine njihove fizionomije. Ovi umjetnici istaknuli su najznačajnije dijelove figure kroz prevladavajuće boje i oblike. U ovoj se fazi pojavila tehnika kolaža i upotreba elemenata svakodnevnog života, što nam omogućava da ponudimo globalnu sliku koja nudi konkretnu referencu.
Za kraj treba dodati da je pojava fotografije na sceni bila temeljna za apsolutno oslobođenje grafičke umjetnosti. Predstavljajući samu stvarnost preciznije od slike, ona joj je omogućila da postane apstraktnija, uklanjajući teret da mora predstavljati stvari onako kako se one pojavljuju u stvarnosti kako bi ih prepisale.