Telomere je pojam koji nije dio rječnika Kraljevske španjolske akademije (RAE). Koncept se koristi u području biologije s obzirom na savjete od kromosoma.
Telomeri su područja koja daju stabilnost strukturi kromosoma i koja omogućavaju razvoj stanične segmentacije. Riječ je o sektorima koji se ponavljaju koji predstavljaju nekodirajuću DNA. U tom smislu mora se pojasniti da u kromosomu se nalaze dvije vrste DNK. Kodiranje DNK je onaj koji prikazuje informacije da su proteini odgovorni za kodiranje. Rečena DNK se raspršuje u takozvanoj nekodiranoj DNK. Telomeri imaju ovaj zadnji DNK, nekodirajući.
Mnogo i raznolike su funkcije koje stanice obavljaju ili koje se vrte oko njih, a u velikom broju ovih aktivnosti spomenuti telomeri igraju vrlo važnu ulogu. Konkretno, možemo reći da su povezani sa sljedećim:
-Mitoza i mejoza.
- Održavanje onoga što je poznato kao kromosomska stabilnost.
- Razvoj i starenje tkiva koje organizam ima.
Amerikanac Hermann Joseph Muller bio je taj koji je u prvim desetljećima 20. stoljeća primijetio postojanje telomera. Unapređenje znanja o molekularnoj genetici omogućilo je povećanje znanja o tim komponentama kromosoma. U 2009. godini, tri znanstvenika osvojio Nobelovu nagradu za medicinu za otkriće telomeraze: enzim koji je odgovoran za sintezu telomere.
Zahvaljujući telomerima, kromosomi se ne lijepe jedan na drugo, što ima veliku važnost u staničnom životu. Telomeri, s druge strane, doprinose uparivanju homolognih kromosoma u mejozi, točnije u profazi.
Otkako su otkriveni telomeri, oko njih je razvijeno bezbroj istraživanja i studija. Među najzanimljivijim i najnovijim izdvajaju istraživači sa Sveučilišta u Tel Avivu, posebice s Odjela za molekularnu mikrobiologiju i biotehnologiju, koji su utvrdili da postoje određena pića koja, kada se uzimaju, imaju značajan utjecaj na ove elemente.
Naime, rezultat rada ovih stručnjaka bio je da pivo produžuje telomere, dok ih sva pića koja sadrže kofein skraćuju. Otkriće koje je dodano ostalim jasnim idejama koje su se odnosile na to kao što je stres odgovorno je za njihovo skraćivanje na isti način.
Važno je napomenuti da različite teorije vezane za onkogenezu (studije o procesima koji dovode do razvoja raka) i starenju potvrđuju da telomeri određuju količinu dioba stanica koje nastaju do smrti stanice.
Pored raka, ne možemo zanemariti ni jednu drugu bolest u kojoj telomeraza postaje glavni protagonist, jer je njezin značajan nedostatak u AIDS-u. Točnije, u tijelu pacijenta koji ga pati, može se uočiti jasan deficit u onome što se provodi.