Iz latinskog directuma , pojam zakon može se prevesti kao onaj "što je u skladu sa zakonom" i omogućava razvoj postulata pravde koji čine organizaciju institucija i normi koje upravljaju društvom.
Prirodno je ono što je povezano s prirodom. Ovaj izraz ima višestruko značenje i može se, između ostalog, odnositi na ono bitno biće, skup fizičkih pojava i elemenata zemaljskog svijeta i kakvoću nečega.
Ideja prirodnog prava proizlazi iz oba koncepta, koja je formirana postulatima o pravdi koji su nadahnuti prirodnim stanjem čovjeka. Ta se načela nastoje ostvariti pozitivnim ili učinkovitim pravom, koje je oblikovano zakonima koje je država propisala (a koje moraju obavezno poštovati svi ljudi) za održavanje društvenog poretka.
Prirodni zakon (ili, latinski, Ius naturale ) ne može se precizno definirati, jer je njegova koncepcija varirala kroz povijest. Općenito, prirodni zakon temelji se na apstraktnom prirodnom entitetu koji je superiorniji volji ljudi (poput Boga).
Točnije, mogli bismo utvrditi da je prirodni zakon skup normi koje ljudska bića izvode ili uspostavljaju iz vlastite savjesti i da su one koje prevladavaju i određene su kao pravda u određenom povijesnom trenutku. Taj posljednji znak identiteta je onaj koji utvrđuje da će se mijenjati na temelju pozornice koja se živi u društvu i u određenom vremenu.
Uobičajeno je da se prirodni zakon uvijek protivi onome što se naziva pozitivnim zakonom. Potonje utvrđuje da se ona može smatrati valjanom samo zato što je država ta koja joj daje razlog da bude pripremljen, primijenjen i također priznat. No, uz to, karakteristično je po tome što postoji niz tijela upravljanja koja su arbitražna te zbog toga što su vrijednosti koje on uspostavlja jasno ograničene onim što je zakonitost.
Prirodna prava su neotuđiva i univerzalna, jer nijedno ljudsko biće ne može lišiti drugog uživanja i nijedna osoba ne može odlučiti bez njih. Zbog toga je Deklaracija o pravima čovjeka i građanina odgovorna za prikupljanje i zaštitu prava koja proizlaze iz prirodnog prava.
To je dokument koji potiče iz godine 1789., Točnije u razvoj Francuske revolucije. I to je da je u njoj Ustavotvorna skupština odobrila osobna i kolektivna prava društva koja su shvaćena kao univerzalna.
Međutim, moramo naglasiti da je sada ova Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, koja je objavljena zahvaljujući podršci Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, postala instrument za zaustavljanje i diskriminacije i ugnjetavanja.