Anafrodizijak se definira kao antiafrodizijak, to jest one tvari koje zbog svog sastava mogu iskorijeniti ili smanjiti seksualnu želju. To može biti, na primjer, bromid ili hipnotički sastojak.
Izraz afrodizijak dolazi od Afrodite, naziva po kojem se i danas prepoznaje grčko žensko božanstvo, koje je povezano s ljubavlju, plodnošću i izvorskom energijom. Danas se na taj način nazivaju tvari koje, bilo stvarnim dokazima bilo popularnim vjerovanjima, podstiču i povećavaju seksualnu želju.
Za razliku od anafrodizijaka, postoje namirnice i biljke koje potiču uzbuđenje. U nekim slučajevima to radi senzualna udruge, s falusnih simbole kao što su krastavac ili banana (voće također poznat kao trputac) ili s vaginalnim simbole kao što su školjke i kamenice.
Ostale tvari smatraju se afrodizijakom jer imaju sposobnost stvaranja zagušenja i svrbeža vaginalne sluznice, što se miješa sa seksualnim uzbuđenjem. Ovi se proizvodi mogu gutati, kao i borna kiselina, ili utrljati na genitalije, neki ljudi koriste đumbir i senf.
Na tvari koje djeluju centralno, često se spominje i kada se radi o opcijama koje se smatraju alatima za postizanje ne inhibiranog stanja, kao što se događa s određenim lijekovima, određenim hormonima ili alkoholnim pićima. U međuvremenu, čokolada ima središnju razinu ksantina koji djeluju kao neurotransmiteri koji potiču uzbuđenje.
Za kraj, vrijedno je napomenuti da postoje tvari koje stvaraju uzbuđenje na analogan način kao i seksualne, poput parfema i mirisa.
Dakle, anafrodisijaz će imati suprotan učinak od onih koji su uzrokovane svim navedenim supstancama, jer umjesto da izaziva želju, inhibira je ili čak može učiniti da nestane.
Oko ovih spojeva postojalo je mnogo vjerovanja, neka se temelje na znanosti, a druga samo na tradiciji i narodnim vjerovanjima. Liječnik iz Španjolske u 16. stoljeću, Andrés de Laguna, izjavio je da su cvijet i korijen vodenog ljiljana sposobni potisnuti i zaustaviti venerealne snove te bi u svakodnevnoj konzumaciji mogli natjerati da seksualne želje nestanu u muškarca.
Ostali anafrodisijaci su zelena salata, koja zaustavlja snove i potiskuje želju za bludom, kako je rekao Dioskorid; acetilsalicilnu kiselinu (aspirin nazočan) uklanja želju za pokretanje kao sedativa; i hmelj (prisutan u lupulinu), koji također ima spavanje i sedativne učinke. Treba napomenuti da se u srednjem vijeku hmelj koristio za smirivanje seksualne prekomjerne uzbuđenosti kod dječaka.
Važno je zapamtiti da se želja stvara u našem mozgu, prema sposobnosti protoka i fokusiranja na zadovoljstvo i senzacijama koje on dopušta, uspjeh seksualnog čina bit će veći ili manji. Um je osovina na kojoj naši postupci počinju i završavaju, baš kao što može biti odgovoran za omogućavanje trenutaka intenzivnog užitka, to može ujedno biti i najbolji bojkot seksualnog čina. Pogotovo kada je pod utjecajem određenih tvari ili je posvećen jačanju osjećaja straha, tjeskobe ili tjeskobe. Imajući na umu one uzroke koji mogu dovesti do smanjenja ili potpune inhibicije želja, mogli bi nam pomoći da se osjećamo potpunijima prema sebi.