Obrazovni proces obuhvaća razne akcije koje imaju tendenciju da prenose znanja i vrijednosti. Postoje ljudi koji su predani poučavanju i drugi koji primaju takva učenja, učeći od njih.
Stoga se može reći da se u obrazovnom procesu razlikuju nastavni proces i proces učenja. Potonje obuhvaća sve što je povezano s prijemom i asimilacijom prenesenog znanja.
Proces učenja je individualan, mada se odvija u specifičnom društvenom okruženju. Za razvoj ovog procesa, pojedinac pokreće različite kognitivne mehanizme koji mu omogućuju da internalizira nove informacije koje se nude i pretvori u korisno znanje.
To znači da će svaka osoba razviti različit proces učenja prema svojim kognitivnim sposobnostima. To ne znači da je mogućnost učenja već određena od rođenja: od fizičkih pitanja poput hrane do psiholoških pitanja poput stimulacije, postoje brojni čimbenici koji utječu na subjektivnu sposobnost učenja.
Da bi proces učenja bio uspješan, nije dovoljno da osoba u ulozi učenika zapamti ono što se podučava. Nakon što naučite informacije, morate ih razumjeti, analizirati i prosuđivati kako biste mogli primijeniti podatke. Ako je proces uspješan, osoba će steći znanje i vrijednosti koje mogu čak i modificirati njihovo ponašanje.
Važno je naglasiti da ne postoji niti jedan proces učenja. Kroz život svi razvijamo različite procese učenja: u školi, na sveučilištu, na poslu, u obiteljskoj kući itd.
Faze procesa učenja
1) Nesvjesna nesposobnost
Prije nego što naučimo nešto novo za nas, normalno je da toga nismo svjesni, možda zato što nam do tog trenutka nije trebalo ili zato što još nismo bili u mogućnosti to učiniti. Da bismo razumjeli ovu prvu fazu procesa učenja svakodnevnim primjerom, razmislimo o tome da prvi put neko dijete stane pred računalo, mobilni telefon ili bilo koji drugi uređaj; Prije njihovog otkrića nije osjećao bol zbog neznanja kako ih koristiti, jer nije bio svjestan njihovog postojanja i, još manje, uživanja i koristi koje bi im mogle pružiti.
2) Svjesna nesposobnost
U ovoj drugoj fazi postajemo svjesni svog nedostatka znanja. Zbog toga smo počeli obraćati pažnju na detalje koje smo prije zanemarili, pokušavajući udovoljiti toj novoj potrebi koja se rodila u nama. Nastavljajući s prethodnim primjerom, dijete se suočava sa nekompetentnošću korištenja spomenutih uređaja i odlučuje ga prevladati tako što će im pristupiti.
3) Svjesna konkurencija
Nakon puno prakse, uspjeli smo razviti nove vještine koje nam omogućuju uspješno funkcioniranje u ovom području o kojem odavno nismo znali. Uz svjesnu nesposobnost, ovo je jedna od dvije ključne faze procesa učenja.
4) Nesvjesna konkurencija
Radi se o točki u kojoj smo novo znanje internalizirali i možemo ga koristiti bez da smo ga svjesni. Za razliku od prisilnog učenja, tipičnog za obrazovni sustav, koji se sastoji od pamćenja niza koncepata za polaganje ispita, mi postižemo nesvjesnu kompetenciju kada te podatke učinimo dio sebe.