Pojam oslobađajuće presude (čije je porijeklo pronađeno u latinskoj riječi apsolutĭo ) opisuje čin oslobađajuće presude, glagol koji se odnosi na radnju lišenja bilo koga kaznene odgovornosti koji je optužen za određeni zločin ili, ako je to postupak građanske, da ne razmatra zahtjeve uključene u parnicu. U općenitijem smislu, može se reći da je oslobađanje nekoga osloboditi od troškova ili obaveza.
Iz perspektive kršćanstva, oslobađanje se sastoji od oproštenja grijeha onima koji se žale zbog svog lošeg ponašanja. Na ovaj način, oslobađanje znači očistiti grešnika i pružiti mu novu priliku bez imalo u vidu pogreške koje bi on mogao počiniti.
Ova vjerska praksa koju provode svećenici nadahnuta je oproštenjem koje je Isus Krist dao grešnicima. Obred se sastoji od grešnika koji je priznao svoje greške pred svećenikom, koji za njega uspostavlja pokoru i oslobađa njegove mane. Iako je u načelu pokorenje bilo javno, svećenici su od srednjeg vijeka počeli privatno davati otkaz.
U ovom konkretnom slučaju, vjernik treba dobiti svećeničko oproštenje za grijehe koje je počinio je da ide u crkvu i tamo se odluči pojedinačno ispovijedati. Jednom kada objasni što je počinjeno i pokaje se, religiozni će nametnuti pokoru s kojom na taj način postiže spomenuto oslobađanje.
U tom smislu možemo utvrditi da se župnik mora pridržavati onoga što se naziva tajnom ispovijedi. Izraz s kojim se izražava da neće moći otkriti ni pod kojim okolnostima, pa čak i ako mu je život u opasnosti, što mu je saopćila osoba koja je iskoristila svoje pravo na pojedinačno priznanje.
Umjesto toga, protestanti odlaze na ispovijed molitvom koju provodi cijela zajednica. Nakon svog izgovora, župnik najavljuje otkaz.
Prema svemu što je rečeno, možemo ustvrditi da postoji više vrsta oslobađanja, kako na vjerskoj razini, tako i na drugim područjima. Na primjer, sakramentalno oslobađanje je sloboda i oproštenje koje ispovjednik daje pokajniku.
U području prava koristi se i oslobađajuća presuda. U ovom konkretnom slučaju i općenito možemo utvrditi da bi se tim terminom definirala sudska kazna kojom se utvrđuje da osoba nije kriva za zločin ili djelo koje mu je pripisano, odnosno da je nevini.
Činjenica da je takva odluka donesena donijet će, među glavnim posljedicama, da taj građanin vidi završetak preventivne zatvorske kazne kojoj je mogao biti podvrgnut, da se jamstvo koje mu je moglo dati vrati i da mjere koje su utvrđene kako bi se spriječilo da pobjegne iz zemlje.
Oslobađanje u skladu s patentnim zahtjevom sastoji od razlučivosti od spora koja favorizira opt; oslobađanje pozicija, s druge strane, sastoji se od procesa obilježen djelovanjem pod prisegom o parničnim strankama protiv ispitivanju druge strane uključene u pitanju.
Oslobađajuća presuda u slučaju, isto tako, vrti se oko izreke koji se provodi u rečenici kada je sud ili sudac skriva iza proceduralne iznimke i odluči da se suzdrže od rješavanja zasluge. Konačno, opća oslobađajuća presuda odobrena je mnoštvu ljudi.