Landlord je pojam formiran od dvije latinske riječi: terra ("zemlja") i tenens ("tko ima"). Koncept se, dakle, odnosi na osobu koja posjeduje zemljište. Njegova je upotreba obično povezana s onima koji imaju velike poljoprivredne površine. Na primjer: „Predsjednik je naglasio da veliki vlasnici zemljišta nisu izuzeti od ispunjavanja obveza“ , „John Milboard Paternusis je vlasnik zemljišta koji ima više od 20 000 hektara polja na jugu zemlje“ , „Želio bih znati kako je to učinio prijeći od radnika i vlasnika zemljišta za samo tri godine ” .
Pojam posjednika nastao je u zemljama s monarhijskom tradicijom. Vlasnici zemljišta bili su plemići s obiteljskim bogatstvom iz srednjeg vijeka. Od Francuske revolucije, prikupljanje velikih trakta zemlje u nekoliko ruku imalo je tendenciju mijenjanja i promicala je distribucija zemlje.
Povijesni i zemljopisni kontekst određuje koncepciju vlasnika zemljišta. U Argentini povjesničari tvrde da su vlasnici zemljišta formirali buržoaziju s velikom političkom snagom od prvih godina nacionalne neovisnosti koja je određivala razvoj zemlje. Unatoč povijesnim i društvenim promjenama, to je još uvijek vrlo utjecajna skupina u političkom životu.
Na primjer, u slučaju Kolumbije, sredinom stoljeća društvo je bilo diferencirano na temelju različitih društvenih skupina. Tako su pored već spomenutih zemljoposjednika bili trgovci, robovi, zanatlije i starosjedioci.
U Andaluziji u Španjolskoj još uvijek možemo reći da trenutno još uvijek postoje vlasnici zemljišta koji se identificiraju tako što su posjedovali mnoštvo zemalja, uglavnom zato što su ih naslijedili od svojih predaka. Unutar povijesnih studija provedenih o evoluciji onih, pojašnjeno je da su, na primjer, u desetljeću 70-ih postojale tri velike skupine vlasnika zemljišta:
• Oni koji su, zahvaljujući sporazumima i savezima, također u potpunosti ušli u bankarski i industrijski sektor.
• Oni koji su se nastavili samo u poljoprivrednom i stočarskom sektoru, ali su potaknuli svoja gospodarstva modernizacijom.
• Oni koji su ostali isti kao i oni, koji nisu poduzeli ništa za promjenu i koji su naišli na smanjenje svojih koristi.
U spomenutoj španjolskoj autonomnoj zajednici, kao iu drugoj, poput Extremadure, uobičajeno je da se zemljoposjednici nazivaju i gospodom. Upravo zlostavljanja koja su u proteklim desetljećima počinili sa svojim radnicima, zbog moći koju su nakupili ili zbog novca koji su imali, postali su jedna od najvažnijih knjiga pisca Miguela Delibesa: "Sveta nedužni", objavljena 1981. godine i to govori o životu obitelji seljaka koji rade po naredbama vlasnika seoskih kuća koji ih podvrgavaju svim vrstama eksploatacije i ponižavanja.
Na Kubi su, s druge strane, zemljoposjednici imali ekonomsku i političku moć sve do socijalističke revolucije. Eksploatacija njihovih zemalja vršena je sa zaraćenim Indijancima i mestizosima, ali i s ropskim radom.
Općenito, stanodavci se protive društvenim promjenama jer predstavljaju privilegiranu klasu i, stoga, svaka promjena statusa quo suprotna je njihovim interesima.