Sustav je poznat kao uređeni modul sastavljen od elemenata koji međusobno djeluju i međusobno su povezani. Riječ se, međutim, može odnositi i na grupu pojmova ili konkretnih predmeta (to jest fizičkih).
Iz ove riječi, na primjer, nastala je ideja o otvorenom sustavu, koja se obično povezuje s računalnim sustavima. Ovo su strukture na koje se mogu primijeniti prenosivost i interoperabilnost (različiti softver može raditi istovremeno). Ti sustavi, prema stručnjacima, koriste otvorene standarde. S druge strane, koncept se može odnositi na sustave koji omogućavaju besplatan i neograničen pristup ljudi ili drugih sustava.
Ideja o otvorenom sustavu u računalnoj znanosti razvila se krajem 1970 - ih i početkom 1980 - ih, s napretkom Unixa. Ova vrsta sustava sadrži standardizirana programska sučelja i periferne interkonekcije, što je promicalo razvoj softvera i hardvera od strane trećih strana.
Važno je razlikovati između otvorenog sustava i softvera otvorenog koda, jer se posljednji odnosi na računalne programe kojima korisnici mogu manipulirati i modificirati. Ova posebnost ne znači da su oni interoperabilni s ostalim sustavima.
Na kraju, treba napomenuti da otvoreni standard predstavlja javnu specifikaciju koja omogućuje izvršavanje određenog zadatka. Ove specifikacije, stručnjaci utvrđuju, zahtijevaju da budu postignute nakon postupka koji je dostupan na općoj razini i moraju se moći koristiti bez plaćanja autorskih prava.
Pristup i promocija standarda omogućuje kompatibilnost i interoperabilnost između različitih hardverskih i softverskih komponenti, jer je za izgradnju novih proizvoda potrebno samo tehničko znanje.
Pored svega navedenog, možemo utvrditi da izraz otvoren sustav koristimo na isti način u području fizike i kemije. Točnije, u oba područja koja se koriste za definiranje sustava koji vrši međusobnu povezanost s drugim različitim kemijskim agensima, tj. S skupom elemenata koji su mu potpuno vanjski.
Na isti način mora se naglasiti da se ovaj koncept kojim se sada bavimo koristi i za definiranje specifične vrste termodinamičkog sustava koji je onaj dio samog Svemira koji je odvojen ili izoliran od ostalih radi provođenja svog proučavanja i analize konačan.
U tom smislu, možemo utvrditi da je termodinamički sustav otvorenog tipa svojstven jer uključuje niz razmjena energije i materije s onim što je izvan. Tako je, na primjer, jasan primjer takve vrste automobila jer on doživljava tu promjenu materije kada ga čovjek napuni benzinom, a također ima i izmjenu energije kada motor pokreće toplinu pri pokretanju.
Nasuprot tome su zatvoreni sustav, koji je onaj u kojem postoji samo razmjena energije s vanjskom, te također i izolirani sustav. Potonje je posebno ono u kojem ne postoji vrsta razmjene s okolinom, niti energije ni materijala.