U latinskom jeziku nalazi se etimološko podrijetlo izraza koji nas sada zauzima. Konkretno, utvrđeno je da proletarijat dolazi iz "proletariusa", što se može prevesti kao "ono što pripada djeci".
Društveni sloj formiran od strane proletarijata je poznat kao proletarijata. Proleteri su plavi radnici, oni ručni radnici koji su plaćeni za svoj rad.
Na primjer: "Želim doći do predsjedništva kako bi obranio interese proletarijata" , "Američki sociolog iznenadio je akademski svijet kontroverznim esejem o trenutnoj situaciji proletarijata" , "Bez obzira tko upravlja, proletarijat će uvijek biti diskriminiran . "
U kapitalističkom sustavu proletarijat je najniža društvena klasa. Ti radnici nemaju sredstava za proizvodnju, pa su prisiljeni prodati svoju radnu snagu buržoaziji. Drugim riječima, proletarijat je zaposlenik buržoazije koji mu, kao poslodavcu, isplaćuje plaću za svoj rad.
Karl Marx skovao je ovaj proletarijat da bi se suprotstavio radničkoj klasi buržoaskoj klasi. Izraz je, međutim, nastao u drevnom Rimu. Tamo su proleteri bili građani najniže društvene klase i nisu imali nikakvu imovinu. Država u obzir samo ove ljude generirati prolima (njihova djeca), koji je otišao na obrascu čete carstva.
U 19. stoljeću, dolaskom industrijske revolucije, došlo je do značajnog poticanja proletara koji su preuzeli veću ulogu u društvu jer je njihova radna snaga bila presudna da bi tvrtke mogle plutati.
Zbog toga se proletarijat našao iskorištavan, kako bi dobio što veći broj koristi za gospodarstvenika. Stoga je ova skupina radnika identificirana po sljedećim obilježjima:
• Živjeli su u gradovima, a mnogi od njih napustili su svoje domove na selu i svoje poslove u poljoprivredi ili stoci postali dio industrije.
• Bili su izloženi užasnim radnim uvjetima, kako u pogledu higijene, tako i napornog i dugog radnog vremena. Sve ne zaboravljajući nesigurnost posla koju su imali u svakom trenutku.
• Otuđeni su i njihova beznadnost mnoge od njih ne samo razboli, već i pokušavaju utopiti tugu u alkoholu.
Pored svega toga, mora se znati da su u to vrijeme proletarijat činili kvalificirani radnici, drugi zaposlenici koji nisu imali ni iskustva ni kvalifikacije, kao i žene i djeca. Te dvije vrste građana bile su one s najgorim radnim uvjetima, stoga će biti postavljene kao najniži ešalon u proletarijatu.
Za marksizam, proleteri i buržoazija imaju antagonističke interese. Proletarijat uvijek želi da se povećavaju plaće, dok buržoazija želi da oni ostanu što niži kako bi maksimizirali svoj profit.
Marx je tvrdio da je jedini mogući način da proletarijat smanji svoju podređenost buržoaziji i da postane svjestan svog stanja kako bi postigao revoluciju i iskorijenio kapitalističku dominaciju.