Pojam percepcije potječe od latinske pojam perceptio i opisuje kako akciju i posljedica doživljavanja (koji je, da ima sposobnost da prima vanjske slike, dojmove ili senzacija preko osjetila, ili da razumiju i znaju nešto).
Prije definiranja ovog koncepta reći ćemo da da bismo spoznali unutarnji ili vanjski svijet, potrebno je provesti postupak dekodiranja poruka koje se primaju cijelim tijelom. Percepcija je definirana kao kognitivni proces kroz koji su ljudi u stanju razumjeti svoju okolinu i djelovati u skladu s impulsima koje primaju; radi se o razumijevanju i organiziranju podražaja koje stvara okoliš i daje im smisao. Na ovaj način, sljedeće što će pojedinac učiniti je slanje odgovora u skladu s tim.
Percepcija se može odnositi i na određeno znanje, ideju ili unutarnji osjećaj koji nastaje kao rezultat materijalnog dojma proisteklog iz naših osjetila.
Za psihologiju, percepcija se sastoji od funkcije koja omogućuje organizmu da prima, obrađuje i interpretira informacije koje dolaze izvana koristeći osjetila.
Izraz je počeo privlačiti pažnju znanstvenika tijekom 19. stoljeća. Prvi modeli koji su povezivali veličinu fizičkog podražaja s opaženom epizodom omogućili su pojavu takozvane psihofizike.
Stručnjaci uvjeravaju da je percepcija prvi kognitivni postupak koji omogućuje subjektu snimanje informacija iz okoline koja ga okružuje energijom koja dopire do osjetnih sustava.
Ovaj postupak ima infektivni i konstruktivni karakter. U tom se kontekstu unutarnja reprezentacija onoga što se događa izvana pojavljuje kao hipoteza. Podaci prikupljeni od strane prijamnika postupno se analiziraju, zajedno s informacijama koje prikuplja memorija i koji doprinose obradi i stvaranju navedenog predstavljanja.
Kroz percepciju se informacije interpretiraju i uspostavlja se ideja o jednom predmetu. To znači da je moguće iskusiti različite kvalitete iste stvari i spojiti ih kroz percepciju, shvatiti da je to jedan objekt.
Razlike između osjetila i percepcije
Važno je ustvrditi da percepcija nije sinonim za osjet, a budući da se oba koncepta često koriste kao sinonim, objasnit ćemo u čemu su njihove razlike.
Percepcija, s druge strane, je interpretacija osjeta. Ono što je zarobljeno osjetilima dobiva smisao i klasificira se u mozgu. Često se kaže da je osjet ono što prethodi percepciji.
Kako bismo ilustrirali ovu razliku, kažemo da glasnoću i tonalitet pjesme koju svira glazbenik slušatelj hvata kao senzaciju, dok ako smo sposobni prepoznati o kojoj se pjesmi radi ili povežemo sličnosti tih zvukova i drugih koje smo čuli ranije., suočeni smo s opažanjem. Prvi je intuitivan i automatski postupak, dok je drugi složeniji i racionalniji.
Teorija geštalta
Kao što je definirano Gestalt teorijom, svijet doživljava kao cjelinu, a ne na fragmentiran način; To možemo potvrditi ako mislimo da kad se probudimo i otvorimo oči možemo vidjeti čitavu sobu u kojoj se nalazimo, a ne samo labave predmete. Kroz našu percepciju u stanju smo razumjeti od čega se stvara ta cjelina i izolirati ono što nas najviše zanima u svakom trenutku.
Prema studijama provedenim oko ovog koncepta, možemo reći da postoje biološki čimbenici percepcije, s kojima smo rođeni, a drugi su učili; To znači da se način na koji opažamo našu okolinu mijenja kroz cijeli život kroz iskustva. Na primjer, kad smo bili djeca divili smo se ocu, ali nakon određene dobi to možda više nećemo činiti, pa čak i da ga mrzimo, to znači da smo, prema situacijama kroz koje smo prošli, reinterpretirali tu osobu i pronašli smo je na različitim mjestima tijekom vremena.
Važno je pojasniti da postoji druga vrsta percepcije, ekstrasenzorna, ona je povezana s načinom na koji opažamo stvari u kojima obična osjetila ne sudjeluju. Stručnjaci objašnjavaju da je riječ o fenomenima prijenosa energije koji se ne mogu razumjeti kroz biološke ili fizičke koncepte. Ti fenomeni su: telepatija (sposobnost čitanja misli), predznanje (predviđanje događaja koji će se dogoditi u budućnosti), vidovitost (sposobnost gledanja stvari koje nisu u svemiru) i psihokineza (sposobnost izmjene materije kroz um).