Riječ motivacija rezultat je kombinacije latinskih riječi motus (prevedeno kao "pomaknuto") i motio (što znači "pokret"). Sudeći prema smislu koji se pripisuje konceptu iz područja psihologije i filozofije, motivacija se temelji na onim stvarima koje pokreću pojedinca da izvrši određene radnje i održi svoje ponašanje dok ne postigne sve zasađeni ciljevi. Pojam je, osim toga, povezan s voljom i interesom, Drugim riječima, motivacija se može definirati kao volja koja vas potiče da uložite napor kako biste postigli određene ciljeve.
Postoji mnogo primjera pomoću kojih bismo mogli izraziti ovo značenje riječi koja nas se tiče, ali jedan od njih mogao bi biti sljedeći: „Pedro je u ekonomskim poticajima koje mu je ponudila tvrtka pronašao potrebnu motivaciju za oporavak želje i truda u poslu. ”.
Treba napomenuti da motivacija podrazumijeva postojanje neke potrebe, bilo one apsolutne, relativne, za zadovoljstvo ili luksuz. Kad je netko motiviran, smatra da je ono što ih uzbuđuje bitno ili prikladno. Stoga je motivacija veza koja omogućuje radnju radi zadovoljavanja potreba.
Upravo u odnosu na to kako potreba utječe na motivaciju, zanimljivo je naglasiti da postoji klasična teorija, Maslowova hijerarhija potreba, koja jasno daje do znanja kako postoji piramidalna struktura onih koji doprinose na najbolji način motivirati dotičnu osobu.
Na taj bi se način na vrhu ove piramide nalazile potrebe koje se nazivaju samoostvarenje, poput neovisnosti ili konkurencije. Drugi bi korak bili pokriveni onima koji cijene, poput prestiža ili priznanja. U sredini strukture bi bili oni koji su prihvaćeni ili koji pripadaju.
U četvrtom položaju nalazimo sigurnosne potrebe koje su sigurnosne potrebe poput stabilnosti ili one kojima se izbjegava neka vrsta oštećenja. I konačno, u petom i posljednjem dijelu spomenute piramide smjestili bi se fiziološki poput hrane ili odjeće. Potrebno je sve citirane, uspostaviti Maslow, koji je utvrdio da bilo koji od njih zahtijeva da se pokrije njegov donji korak da bi se aktivirao.
To bi značilo da će osobu motivirati socijalne potrebe samo ako je već pokrio sigurnost i fiziološke potrebe.
Postoji nekoliko razloga koji pokreću motivaciju: racionalni, emotivni, egocentrični, altruistični, privlačnost ili odbacivanje, među ostalim.
S druge strane, mora se reći da je demotivacija izraz koji obuhvaća ideje koje su u suprotnosti s motivacijom. Definira se kao osjećaj ili osjećaj koji je obilježen nedostatkom nade ili tjeskobe prilikom rješavanja prepreka, što stvara nezadovoljstvo i svjedoči padom energije i nesposobnošću doživljavanja entuzijazma.
Demotivacija je posljedica koja se smatra normalnom kod ljudi koji vide da su njihove želje ograničene ili nisu ispunjene iz različitih razloga. Međutim, njegovi se učinci mogu spriječiti.
Demotivaciju karakterizira postojanje pesimističkih misli i ideja i stanje očaja do kojega dolazi nakon intenzivnog obeshrabrenja, a koji nastaju kao rezultat množenja negativnih iskustava (čak i kad su u pitanju iskustva s kojima se suočavaju drugi ljudi) i po osjećaju da nema potrebnu sposobnost za postizanje ciljeva. Prema tome, demotivacija može prouzrokovati značajnu štetnu štetu kada se pojavljuje ponavljajuće i dulje vrijeme u životu osobe i može čak dovesti i njeno zdravlje.