Stanica, plazma ili citoplazmatski membrana je laminarna struktura nastaje uglavnom lipida i proteina koji obuhvaća stanice i definira svoje granice.
Svaka ćelija prekrivena je membranom koja se naziva plazmom koja sprečava da se sav kemijski sadržaj stanice razbaci. Zauzvrat, stanica se sastoji od različitih komponenti, lipida, proteina i ugljikohidrata koji su unutar njih pravilno grupirani i svaki od njih ima određenu funkciju. Oni su u pokretu i zato membrana ima veliku fluidnost.
Sastav ćelije varira ovisno o živom organizmu čiji je dio, no u svim elementima su oni gore spomenuti.
Lipidi tvore tanki sloj koji vodootporan na membranu od vanjskog okruženja, funkcionirajući kao čvrsta barijera za tvari topive u vodi.
Proteini se suspendiraju pojedinačno ili u skupinama unutar strukture lipida i odgovorni su za formiranje kanala koji omogućuju selektivni unos određenih tvari. U tom smislu, stanična membrana omogućuje razmjenu vode, plinova i hranjivih tvari između stanice i okoliša koji je okružuje. Stoga membrana kontrolira kemijski sadržaj stanice.
Ugljikohidrati su treća komponenta plazma membrane i tvore glikokaliks. Ti ugljikohidrati mogu biti polisaharidi ili oligosaharidi.
Postupak kojim stanica unosi čestice ili molekule poznat je kao endocitoza i provodi se invagacijom stanične membrane. Ako endocitoza hvata čestice, to se naziva fagocitoza. Suprotno tome, kada se endocitoza javlja s dijelovima tekućine, nastaje pinocitoza.
U međuvremenu, egzocitoza je stanični proces koji omogućuje da se vezikule u citoplazmi stapaju s staničnom membranom i oslobode njihov sadržaj. Egzocitoza nastaje kada stigne izvanstanični signal.
Treba napomenuti da se u osmtrofičnim prokariotskim ili eukariotskim stanicama, poput gljiva i biljaka, membrana nalazi ispod drugog sloja, zbog čega se naziva stanična stijenka.
Funkcije i transport u staničnoj membrani
Unutar ćelije odvijaju se dvije vrste transporta koji se, naravno, provode kroz membranu i poznati su kao: pasivni i aktivni transport.
Pasivnog transporta je proces difuzije tvari kroz membranu, klizna od prostora gdje se nalazi mnogo tvari jednom tamo gdje je manje ili ništa. Javlja se nehotično i za takav prijevoz ne treba vanjska energija.
Međutim, aktivni transport proces je u kojem proteini koji klizi trebaju energiju za stvaranje i transport molekula s jedne na drugu stranu membrane.
Potrebno je dodati da se sve stanice drže u vodenom mediju, to omogućuje našem tijelu fleksibilnost i da, na primjer, možemo se kretati i disati bez poteškoća, proširujući naše organe ili mijenjajući vidljivi oblik.