Pojam tugovanja dolazi iz latinskog jezika, točnije od riječi luctus . To je naziv za vanjsko očitovanje o boli koju je pretrpjela smrt voljene osobe.
Žalovanje uključuje razne rituale i tradicije koji se razlikuju ovisno o kulturi. U svim je slučajevima namjera izraziti bol uzrokovanu smrću i pokazati poštovanje žalovanjem.
U većini zapadnih zemalja žalovanje trenutno simbolizira crna boja. Na taj način oni koji su u oplakivanju odijevaju se u haljinama ove boje ili koriste crni luk. Davno, međutim, žalovanje je bilo povezano s bijelim.
Službena žalost ili nacionalna žalost naziva se ona koja deklarira vladu prije nacionalne katastrofe ili smrti ličnosti. Ova formalna mjera uključuje razne akcije koje odražavaju bol vlasti i ljudi, poput podizanja zastava na pola osoblja ili obustave svečanih događanja.
Na primjer, u Argentini vlasti su proglasile nacionalnu žalost (ekvivalentnu nacionalnoj žalosti) tri dana nakon otkrića ostataka podmornice ARA San Juan, koja je ostala nestala godina. Ova žalost omogućila je počast 44 člana posade koji su putovali brodom.
Također se spominje i oplakivanje tjeskobe, nevolje ili tjeskobe koju nešto doživljava, mimo protokola ili vanjštine. Na primjer: „Svijet nogometa je žalosti smrti bivšeg igrača iz reprezentacije” , „Oni su upravo ispalio pet radnika, tako da smo u žalosti u uredu . ”
Proces kroz koji osoba prolazi kad je izgubila voljenu osobu poseban je u svakom slučaju, a to znači da i njezin intenzitet i trajanje mogu varirati. Postoje oni koji se raspadaju i padaju u stanje duboke tuge koja im sprečava da nastave sa svojim rutinama, ali ima i onih koji se naoružaju školjkom kako bi ih zaštitili od patnje i krenuli dalje, barem na vrijeme.
U takvom slučaju oplakivanje može biti odgođeno ili se povremeno pojaviti kao obrambeni mehanizam: nakon više mjeseci ili godina brige za nekoga, razina energije koja nam je ostala toliko je niska da, ako tome dodamo i razorne tuge zbog smrti možda se nećemo moći oporaviti. Međutim, to nije svjesna odluka, ali svaka osoba to živi spontano, kako može.
U običaje koji se vrte oko žalosti u svakoj zemlji iu svakom području može pomoći ublažiti težinu gubitka, jer su nas dovesti do zajedničkog prostora s puno ljudi koji su već prošli kroz istu stvar. Vrlo je važno izraziti osjećaje tijekom ove teške faze s kojom ćemo se nositi, a to su prijatelji, ljudi koji nas stvarno zanimaju.
Naravno, ne znamo svi kako izraziti svoje najdublje osjećaje. Dobra polazišna točka za naučiti oduška je čitanje radova koji se bave ovim problemima, pogotovo ako su ih napisali autori koji su doživjeli gubitak.