To se zove civilne zaštite na organizaciji čija je funkcija za podršku stanovništva u kontekstu izvanrednih nastalih prirodnim nepogodama ili drugim pojavama. Ti entiteti imaju podršku vlada za njihovo djelovanje.
Oni koji čine civilnu zaštitu, koji se nazivaju i civilnom zaštitom, rade na zajamčenju sigurnosti i opstanka stanovnika i njihove baštine, suočavajući se s posljedicama nekih pojava. Rođenje ove vrste organizacije dogodilo se 1949. godine protokolom dodatim Ženevskom ugovoru za pomoć žrtvama ratnih sukoba.
Kada se odnosi na organizaciju općenito, odnosno bez navođenja bilo koje određene skupine, izraz se piše malim slovom (civilna obrana). Ali ako je namjera da se spomenuti određene organizacije, to bi trebao biti napisan velikim tiskanim slovima: civilne zaštite u Egiptu, civilne zaštite Općine San Benito, itd
Pripadnici civilne zaštite imaju više zadataka za zaštitu ljudi. Oni mogu stvoriti skloništa, koordinirati evakuaciju, instalirati prvu pomoć i sanitarne službe, razminirati opasnu zonu, izvršiti zadatke za dekontaminaciju, uhvatiti opasne životinje i organizirati promet u prometu, na primjer.
Osim djelovanja za vrijeme i nakon katastrofe, pripadnici civilne zaštite također obavljaju važne preventivne funkcije. Zbog toga moraju provesti analizu mogućih rizika i raditi sa stanovništvom da bi se umanjile mogućnosti nepredviđenih događaja. Oni također moraju planirati potrebne radnje u hitnim slučajevima (određivanje načina na koji će se oglasiti uzbuna, evakuacija ljudi itd.).
Faze intervencije civilne zaštite
Općenito govoreći, možemo razlikovati tri faze djelovanja civilne zaštite u okviru katastrofe, s ciljem minimiziranja štete.Prva od njih je faza prevencije, unutar koje postoji i podjela, koja započinje s informacijskom fazom; Kroz sve to organizacija provodi obrazovne i informacijske zadatke tako da su ljudi svjesni pojava i njihovih posljedica, kao i mogućih putova prema prevenciji.
Tijekom pripremne faze, civilna obrana provodi određene aktivnosti usmjerene na prevenciju, poput vježbi u slučaju katastrofe kako bi ljude osposobili na najbolji način da reagiraju na njih; To uključuje, primjerice, najbliži izlaz iz zgrade i sigurnih područja.
Faza upozorenja je posljednja koja čini ovu fazu i provodi se bez odmora, jer se sastoji od stalnog praćenja kako bi se građani obavijestili o bilo kojoj anomaliji čim se otkrije.
Dok traje sama katastrofa, odvija se drugi od velikih faza, izvanredna situacija tijekom koje su svi resursi stavljeni u službu društva. Ovdje možemo govoriti i o fazi preživljavanja, koja se odnosi na provođenje svega naučenog kako se suočiti s problemom, kako spasiti sebe tako i druge.
Konačno dolazi faza obnove u kojoj se provodi obnova osnovnih usluga, poput opskrbe električnom energijom, pitkom vodom i uslugama prikupljanja kanalizacije i telekomunikacija, među ostalim, uz obnovu područja koja uništene su od katastrofe.
Kroz sve ove faze vrlo je važno imati pomoć velikog broja volontera koji rade na širenju informacija i podizanju svijesti u društvu, kako prije katastrofe, tako i tijekom i nakon katastrofe.