Prvo značenje oblačenja koje spominje Kraljevska španjolska akademija (RAE) u svom rječniku odnosi se na čin i rezultat oblačenja. Ovaj se glagol sa svoje strane veže za začinjavanje, ukrašavanje ili ukrašavanje nečega.
Prema tome, preljev se obično odnosi na sastojak koji se koristi za aromatiziranje gastronomskog pripravka. Nazivaju se i začinima, začini djeluju kao dodatak hrani.
Ocat je ulje je paprika je šećer i sol su neke od najčešćih zavoje. U stvari, gotovo svi recepti koriste neke od tih preljeva koji omogućuju aromatiziranje jela. Salata od luka i rajčice, na primjer, može uključiti sol, papar i maslinovo ulje kao ukrase.
Majoneza ili salsa majoneza je senf i kečap i druge popularne obloge, koje se koriste za pratnju hamburgere, kobasice i razne vrste sendviča.
Ovisno o gastronomiji svake zemlje, preljevi koji se koriste tijekom sezone obično su različiti u mnogim prilikama. Tako, na primjer, ako u Španjolskoj jedemo salatu, uobičajeno je da je začinimo solju, ocatom i maslinovim uljem. Međutim, ako odemo u Ujedinjeno Kraljevstvo, ono što će se dogoditi je da je uzmemo sa solju i paprom.
Jedna od osobitosti preljeva je što ih večera dodaje po svojoj želji, prema željenoj količini. Pretpostavimo da dvoje ljudi traži jelo hamburgere. Nakon primitka narudžbe, dobivaju im različite vreće s preljevima kako bi ih svaka mogla koristiti kako želi. Jedan od ispitanika koristi svoj puni kečap na svom hamburgeru; drugi stavlja samo pola omotaca senfa.
Osim začin, toaletni može biti skup nakit, radnih uređaja koji se koriste dominirati konja ili ukrasi određenih noževa, prema rječniku iz RAE.
Na temelju tog značenja kao dodatnog pribora, možemo istaknuti različite vrste preljeva. Tako, na primjer, postoje oni koji mogu nositi mač, kao što je rukavica.
S druge strane, nalazimo presvlake koje se obično nalaze na konjima kako bi im izgledali ljepše i nastavili jahati ili ih ukrotiti. U ovom konkretnom slučaju mislimo na ormu, užinu, stolicu, pokrivač…
Naravno, ne treba zanemariti i to da različite odjeće zahtijevaju donošenje vlastitih haljina ili dodataka. Tako u Valenciji žene koje se oblače u fallere trebaju između ostalog imati šal, tajice, ogrlice, narukvice, češljeve…
Na isti način, ako razmišljamo o tome što su žene koje, primjerice, na aprilskom sajmu, odlaze u one odjevene kao flamenko, određene su haljine također potrebne. Točnije, moraju nositi češljeve, šal, narukvice, naušnice… Dugi popis dodataka su oni koji postoje u tom smislu, premda se, poput mode u cjelini, svake godine nameću jedan ili drugi trendovi u tom pogledu.