Od latinskog apsurda , izraz apsurd odnosi se na ono što je besmisleno ili što je suprotno ili obrnuto razumu. Pojam se također odnosi na čudno, čudno, suludo, nelogično ili suludo.
U logici se apsurd pojavljuje kad niz prijedloga neminovno dovodi do poricanja ili pobijanja svake od njih.
Filozofija apsurda ili apsurdnost se temelji na nepostojanju predodređenom i apsolutnom smislu svemira u odnosu na čovjeka; Svaki trud ljudi da spozna podrijetlo svemira i ta apsolutna pitanja uzaludan je jer nema odgovora na ta pitanja koja bi naša priroda mogla razumjeti. Karakterizira ga skeptično stanje prema životnim načelima i stvaranju svijeta, osiguravajući da postojanje nema smisla i da nema obilježene sudbine, tako da sva ljudska bića imaju pravo na slobodu i da slijede naše vlastiti put.
Apsurdizam je povezan s egzistencijalizmom, iako oni nisu identični pokreti. Francuski filozof i pisac Albert Camus bio je promotor apsurdizma nakon što se udaljio od egzistencijalističkog pokreta. Temelji ove filozofske teorije mogu se naći u nekim njegovim djelima, poput " Stranac ", gdje autor potvrđuje da je sav život beznačajan i da njegova vrijednost ovisi isključivo o tome što mu ljudi daju. Na taj je način postojanje stalni ciklus koji se ponavlja na beskoristan način, pokretan tradicijom, a ne nečim autentičnim i potpuno drugačijim od onoga što je poznato.
Ova je teorija postala popularna nakon Drugog svjetskog rata, a mnogi se egzistencijalistički filozofi oslanjali na nju; Možda je razlog za to je da je tuga ostavila rata u svojoj probuditi, generira veliki skepticizam oko živote ljudi, i jedini način da se nastavi život je da se stav o prolaznosti kako bi se spriječilo da se nelagodu od postaju još intenzivniji.
Različiti kulturni pokreti apelirali su na apsurd, poput patafizike, koja se pojavila sredinom 20. stoljeća. To je vrsta parodične znanosti koja proučava imaginarna rješenja i zakone koji reguliraju iznimke.
Apsurd humor je vrsta humora koja žalbe na različitih činjenica da bi smijeh publike. Engleska grupa Monty Python, koja je nastupila između 1969. i 1983., jedan je od najpoznatijih eksponata.
U literaturi se govori o apsurdnom pozivanju na tehniku ili stil koji se sastoji od privlačnosti komponentama koje nemaju koherenciju u kontekstu s logičkom predvidivošću. To je sasvim uobičajeno u parodiji i humoru. U svakom slučaju, potrebno je pojasniti da da bi se tekst smatrao apsurdnim ne mora nužno sadržavati šaljive ili nelogične elemente, niti moraju imati likove koji ne znaju dobro razum.
Tekst čini apsurdnim perspektivu rasuđivanja koju autor nameće; to jest, kad se bilježi iracionalna priroda života, nedostatak koherentnosti u našem postojanju i druga pitanja koja se više dotiču filozofskog nego izmišljenog. Stoga možemo reći da se apsolutno zdrava priča koja ima podmuklost neracionalnosti može smatrati apsurdnom. Da bismo odlučili je li tekst apsurdan, ukratko, dovoljno je analizirati odraz koji tekst nudi: ako je kontradiktoran ili čak smiješan, ne možemo u njega sumnjati.