Postojanje se shvaća kao život. Izraz se obično odnosi na aktivnost koju obavlja organsko biće ili, točnije, na njegovu sposobnost da se rađa, razvija, razmnožava i umire. Svakodnevno, s druge strane, ono što se radi svaki dan.
Stoga se pojam svakodnevnog života odnosi na radnje koje čovjek svakodnevno razvija. Neki su zajednički svim pojedincima (buđenje, jedenje, odlazak na spavanje), dok drugi ovise o stvarnosti svakog predmeta.
Uzmite slučaj 10-godišnjeg dječaka. Vaša svakodnevica može uključivati buđenje, doručak s roditeljima, odlazak u školu, igranje igara s prijateljima, gledanje televizije, večeru kod kuće i spavanje. Ako rutina varira, uključivat će situacije koje ne pripadaju svakodnevnom životu: to će se dogoditi ako dijete jednog dana mora ići liječniku jer ga boli želudac. Ova aktivnost (odlazak liječniku) nije svakodnevna za mališane.
U slučaju odraslih, svakodnevni život često uključuje radne aktivnosti. Stoga mnogim ljudima svakodnevni život uključuje provođenje nekoliko sati u uredu, tvornici itd.
Filozofi i sociolozi često tvrde da svakodnevni život ima značenja i stvara prirodnost. Na ovaj je način svakodnevica "sigurna" jer minimizira neizvjesnost.
Svakodnevni život mnogih ljudi koji čine zajednicu stvara tradiciju i običaje. Zato je uobičajeno da većina ljudi u određenoj zemlji jede ručak u slično vrijeme i, primjerice, bira sličnu hranu.
Treba napomenuti da ljudska bića uglavnom nisu svjesna ove pojave dok ne putujemo u inozemstvo, pogotovo ako posjetimo zemlju s vrlo različitim običajima od naše. Budući da su aktivnosti poput jedenja i spavanja obično povezane s određenim doba dana od vremena kada smo rođeni, mnogi se ljudi ne usuđuju dovoditi u pitanje taj odnos, već ga prihvaćaju kao dio normalnosti.
Svakodnevni život je pojam koji je toliko relativan kao i ljubav, a istovremeno može postati jednako krut i neupitan kao ovaj: ne ustručavamo se ustati ujutro i doručkovati, odlaziti na posao, vraćati se na večeru i odlaziti u krevet ili Ni sami se ne pitamo trebamo li nastaviti voljeti svoje najmilije svaki dan; Sve to i puno više radimo s prividnom normalnošću, ali to ne znači da u nama nema malih pukotina, već da ih često zapostavljamo kako ne bi ugrozili našu stabilnost.
Kad osoba napusti svoju zemlju jer nije zadovoljna kvalitetom života ili propadne sa obitelji zbog toga što ne osjeća istinsko sjedinjenje s njima, događa se vrlo važan prekid, koji se vrlo malo ljudi usudi doživjeti., Teško je ostaviti svakodnevicu iza sebe, jer nas svaka sekunda novog života podsjeća da smo "pridošlice", bića koja pripadaju drugoj stvarnosti i koja se moraju jako potruditi da se uklope i da se nađu lako. Međutim, iako nam se svakodnevni život čini kao prostor u kojem se osjećamo sigurno, naša je istinska sreća često u opasnosti.