Prvo što ćemo učiniti prije nego što u potpunosti razjasnimo značenje dotičnog pojma, je znati njegovo etimološko podrijetlo. U ovom slučaju možemo reći da potječe od latinskog, što se može prevesti kao "posjedovanje nečega" i da je rezultat zbroja nekoliko komponenti tog jezika:
- glagol "tenere", što se može prevesti kao "zadržati".
-Čestica "-nt-", koja se koristi za označavanje sredstva.
- Sufiks "-ia", koji je sinonim za "kvaliteta".
Naziva se vlasništvo nad činjenicom da ima svojstvo nečega. Tko posjeduje objekt, na taj način ga posjeduje ili kontrolira na neki način. Na primjer: "Muškarac je zatvoren ispred škole zbog posjedovanja droge" , "Pjevačica i njen bivši suprug već su se dogovorili o zajedničkom posjedovanju dviju kćeri" , "Vlada promovira račun o posjedovanju oružja" ,
U području prava, ideja pukog posjedovanja odnosi se na posjed bez prava ili dokumenta određenog dobra. To znači da osoba posjeduje imovinu, ali nema pravno jamstvo koje mu omogućuje da opravda svoje vlasništvo.
Posjedovanje oružja, s druge strane, je povezan s imaju oružje. Zakon propisuje uvjete za posjedovanje oružja: osoba koja krši pravila će biti počinjenje kaznenog djela zbog ilegalnog posjedovanja oružja.
Na isti način u mnogim prilikama u medijima čujemo kako je netko uhićen zbog ilegalnog posjedovanja oružja. To znači da je zatvorenik imao u posjedu oružje koje se smatra zakonom zabranjeno.
Posjedovanje droge prečesto smatrati nelegalnim. Iako to ovisi o vrsti lijeka i količini, mnogo puta procijeni da osoba koja ima ove tvari u svom vlasništvu to čini s namjerom da ih plasira na tržište, nešto što je zabranjeno.
Kada se par s djecom nalazi u zajedničkom razvodu, mogu sklopiti sporazum o zajedničkom skrbništvu nad djecom. U ovom slučaju roditelji su odgovorni za određivanje kako će provoditi zakonsko starateljstvo nad maloljetnicima.
Uloga i ured jednog poručnika, na kraju, koji se nazivaju i zakupa. U Španjolskoj u tom smislu postoji gradonačelništvo.
Pored svega navedenog, ne možemo zaboraviti porez koji postoji u različitim državama svijeta, kao što je to slučaj u Španjolskoj, a koji odgovara nazivu poreza na posjedovanje ili upotrebu vozila. Konkretno, to je onaj koji moraju platiti svi vlasnici automobila, bez obzira na uporabu koju koriste.
Konkretno, u toj se zemlji naziva porezom na ceste ili porezom na mehanička vučna vozila. Isto se mora platiti u gradskoj vijećnici grada u kojoj se vrši registracija dotičnog vozila, bez obzira radi li se o potpuno novom ili, pak, ako je rabljenom.