U psihoanalizi, nagon je duboka psihička energija koja usmjerava radnju ka kraju, pražnjenjem sebe kad se postigne. Koncept se odnosi na nešto dinamično na što utječe iskustvo subjekta. To označava razliku između nagona i instinkta, što je urođeno (nasljeđuje ga genetika).
Instinkt karakterizira da nas tjera da tražimo nepokretne predmete kako bismo postigli zadovoljstvo. Pogon, s druge strane, nema unaprijed određeni objekt; naprotiv, on je povezan s silama koje proizlaze iz somatskih napetosti u čovjeku, sa različitih izvora i mogućih oblika manifestacije.
Pojam pogona razvio je Austrijanac Sigmund Freud krajem 19. stoljeća kada se počeo razmišljati o ljudskom ponašanju koje nadilazi instinkt i koje mu mogu čak i proturječiti.
Freud je na taj način utvrdio da je pogon napetost tijela koja se naginje različitim predmetima i koja se prazni prilikom pristupa njima, mada trenutno, jer pogon nikada nije u potpunosti zadovoljan.
Otac psihoanalize razlikovao je razne trenutke vožnje, poput izvora (izvor koji leži u somatskom), napora ili potezanja (napetost koja se pretvara u pogon), cilja (u pasivnom ili aktivnom stanju) i objekta (privremeno smanjuje napetost).
Za neke psihoanalitičare pogoni potječu iz izvornog nedostatka instinktivnog predmeta. Taj nedostatak uzrokuje želju da se prevede u pogone koji su usmjereni prema trenutačnim ciljevima. Kad se postigne ovaj trenutak, impuls ponovo pokreće postupak.
Pogledajmo prvih šest faza koje je Freud prepoznao kroz svoje studije:
1- oralno: odvija se između rođenja i prve godine i pol života. Usta su praktički jedina erogena zona, budući da subjekt počinje orijentirati svoju psihu na vrlo jasan cilj: hraniti se;
2- Analno: od jedne i pol do tri godine, a kao rezultat sve veće kontrole sfinktera anusa, dijete osjeća zadovoljstvo zbog mogućnosti kontrole vlastitog tijela, što u ovom slučaju postiže odlukom da zadrži ili ispuštanje stolice;
3- falični: naziva se i uretralni , odvija se između tri i šest godina starosti. Tijekom ove faze pojedinac stječe kontrolu nad svojim uretralnim sfinkterima i to predstavlja pregled onoga što će kasnije biti genitalna faza. Prema Freudu, upravo se u ovom stadiju konstituiše edip svake osobe, mada to ne znači da on završava, jer je element koji je aktivno prisutan tijekom života;
4- Kompleks kastracije i ukopa Edipovog kompleksa: u ovom trenutku vjerojatno će se dogoditi ruptura, zbog čega je to vrlo važan trenutak za razvoj psihičkog aparata. To je proces koji služi za reorganizaciju iskustava i uloga, kao i samih pogona;
5- Latencijsko razdoblje: do puberteta i od šeste godine života dolazi do intenzivnog i spontanog sublimacije osjećaja libida, što olakšava integraciju u kulturu;
6- Genitalni: od puberteta, nakon što je edip konfiguriran, počinju se razvijati seksualni interesi (čiji je dio seksualna sklonost ).