Prije nego što u potpunosti uđemo u pristup i analiza značenja predgovora, potrebno je utvrditi njegovo etimološko podrijetlo. U tom smislu možemo ustanoviti da dolazi iz latinskog, tačnije od riječi "praefatio" koja se može prevesti kao "govoriti prvi".
Ova je riječ rezultat zbroja dviju komponenti: prefiksa „prae-“, koji je sinonim za „prije“, i glagola „fari“, što je ekvivalent „govoriti“.
Predgovor je pojam koji se odnosi na odjeljak ili uvodni dio publikacije. To je preambula koja se nalazi na početku knjige ili druge vrste tiskanih djela i koja, općenito, djeluje kao svojevrsni vodič čitatelju.
Predgovor se piše prije ostatka rada. U njemu autor može spomenuti svoje ciljeve i namjere. Predgovor može poslužiti i kao uvod u roman i biti dio njegovih radnji (pripovijedanje događaja prije onoga što će biti os zapleta).
Od davnina je korišten predgovor. Tako, na primjer, znamo da se u davnim vremenima koristilo kao početni dio djela, iako ih je svaka civilizacija ili kultura izvodila na ovaj ili onaj način.
U tom smislu, opstalo je sve do danas da su se Grci kladili na izradu kratkog i vrlo jednostavnog predgovora, dok su ga Rimljani razvili na vrlo općenit način, tako da su ga mogli koristiti za pokretanje raznih vrsta radova.
U bilo kojoj vrsti književnog djela zanimljivo je da ima predgovor. Međutim, tamo gdje postaje temeljno djelo, bez sumnje je u kazališnim djelima. Razlog je vrlo jednostavan: autor u njemu može predložiti ideje, argumente, crte i skice širokog niza elemenata koje je želio prenijeti u svom djelu, ali koji se možda ne mogu shvatiti onako kako bi volio u dijalozima koje vode različiti likovi.
Jasan primjer toga nalazimo u predgovoru koji je Moliére izvršio u svom djelu "Tartufo", gdje vodi i obogaćuje javnost različitim pristupima i usmjerenjima.
Treba napomenuti da se taj izraz često upotrebljava kao sinonim za prolog: u stvari, tako se spominje u rječniku Kraljevske španjolske akademije (RAE). Zato mnogi pisci i urednici ne razlikuju dva koncepta. S druge strane, prolog nalikuje predgovoru u tome što su oboje postavljeni na početak knjige, ali je prolog napisan na kraju djela.
S druge strane, prolog može napisati treća strana. To je uobičajeno kada je riječ o autoru koji je objavio svoju prvu knjigu ili koji još nije prepoznat, pa od drugog pisca koji ima veću važnost traži da bude zadužen za predgovor. Ovaj potpis služi kao podrška novoj knjizi i doprinosi njenom širenju.
Na kraju, u predgovoru autor može objasniti razloge koji su ga naveli da napiše dotično djelo i predvidi kako će se razvijati proces pisanja.
Druga upotreba koncepta predgovora nalazi se u liturgiji kršćanstva i spominje trenutak mise koja prethodi kanonu. Predgovor je molitva koja nam omogućuje da zahvalimo Bogu i koja daje povod kanonu gdje je euharistija posvećena.