Prije nego što nastavimo sa značenjem termina predikat, potrebno je zabilježiti njegovo etimološko podrijetlo. U tom smislu možemo utvrditi da potječe od latinskog i da je rezultat zbroja nekoliko komponenti tog jezika:
• Prefiks „pre-“, što označava „naprijed“.
• Glagol „dicare“, što se može prevesti kao „naznačiti ili posvetiti“.
• Sufiks „–ado“, koji se koristi za utvrđivanje da je primljen
U školi obično učimo razdvajati rečenice na subjekt i predikat. U ovom ćemo se članku usredotočiti na drugi koncept: što je predikat?
Ona je za lingvistiku i gramatiku jedna od sastavnih dijelova gramatičke rečenice.
Funkcija predikata je sjediniti radnju (glagol) koja je dio rečenice s osobom koja je izvodi (jezgra subjekta), koristeći za to niz komplemenata (izravnih, okolnih, režimskih i prediktivnih).
Najjednostavniji način odvajanja rečenice u subjekt i predikat je lociranjem glagola i pitanjem tko vrši radnju. Na primjer: "Claudio igra nogomet . " U ovoj je rečenici glagol "igrati" (igrati). Dakle, na pitanje "tko igra nogomet" odgovor je "Claudio" . To znači da je "Claudio" subjekt i "igra nogomet" , predikat.
Analizom predikata možemo saznati što subjekt koji se spominje u rečenici čini, gdje i u koje svrhe.
Prema disciplini s kojom se analizira, predikat može biti sastavni dio, rečenica koja daje informacije o subjektu (za sintaksu) ili izraz koji označava klasu koja omogućava poznavanje stanja stvari i odnosa s predmetom (za semantiku).
Treba napomenuti da rečenice, a također i predikati, mogu obuhvaćati i mnoge druge komponente: neizravni objekt, izravan objekt, prigovore itd. Vraćajući se prethodnom primjeru, rečenica bi mogla značiti da "Claudio igra nogomet na kvartu svog susjedstva" , pa bi predikat bio sastavljen od "on igra nogomet na kvartu svog susjedstva" . S druge krajnosti, predikat se može tvoriti samo glagolom: "Claudio igra" .
Izravni je objekt onaj koji prima radnju naznačenu glagolom, dok je neizravni objekt osoba, stvar ili životinja u kojoj je ispunjeno ono što je utvrđeno u navedenom obliku glagola. Na taj je način spomenuti neizravni objekt onaj koji ima korist koju glagol navodi, ili je onaj koji se mora suočiti s štetama na njemu.
U rečenici "Eva je napisala pismo Mariji", izravni objekt je pismo, dok je Marija neizravni objekt.
Mnoge su zabune koje postoje pri odlučivanju o CD-u ili IC-u. Međutim, trik za razlikovanje je taj što se prvi može zamijeniti oblicima "lo", "la", "los" ili "las". IC se sa svoje strane može zamijeniti s "le" ili "les", a također uvijek prethodi sljedećim pretpostavkama: "a" ili "para".
Okolni dodaci, s druge strane, mogu biti vrlo raznoliki: vrijeme, mjesto, uzrok, način rada, tvrtka, količina, instrument…
Pojam predikata, s druge strane, može se pojaviti i na području matematike, logike ili informatike, kao funkcija ili odnos između dva ili više pojmova.
Predikatne vrste
Bimembre rečenice (one rečenice koje govore o nekome) mogu imati dvije vrste predikata: glagolski predikat (njegova jezgra je glagol) i neverbalni predikat (njegova jezgra nije glagol).
Glagol prisutan u predikatu može biti kopulativan ili nekopulativan. U prvom slučaju djeluje kao poveznica gramatičkog subjekta i atributa. Ako je glagol nekopulativan, umjesto toga glagolski predikat konstituiran je glagolom kao jezgrom.
Sa svoje strane, neverbalni predikati podijeljeni su u nekoliko skupina, među kojima je potrebno istaknuti dvije:
* Nominali: jezgra je imenica, pridjev ili konstrukcija koja započinje s prijedlogom. Obično su rečenice zarezima, gdje obično zamjenjuje glagol ser ili estar. Primjer. «Vi, zli (jeste / jeste)»
* Prilog: jezgra je prilog ili neizmjeran izraz. Npr.: "Kuća mojih roditelja, na plaži" (je).
Drugi koncept povezan s onim koji analiziramo je onaj prediktivnih rečenica. Tako su i one jednostavne rečenice čiji predikat ima jezgru koja je predikativan glagol; to znači da nije kopulativni glagol niti ga mogu zamijeniti glagoli ser ili estar. Unutar ove skupine postoje tri vrste rečenica.
* Aktivno: subjekt izvršava radnju ili joj predsjeda (poznat kao subjekt-agent). Oni zauzvrat mogu biti aktivni prijelazni (glagol zahtijeva dopunu da bi odredio njegovo značenje) i aktivni neprelazni (nemaju komplementa jer glagol ima puno značenje).
* Pasivni predikat: glagol se piše pasivnim glasom, a subjekt je strpljiv (on je pod utjecajem radnje, ali ga ne izvodi). Vrijedno je spomenuti da je glagol u pasivnom glasu konstruiran pomoću glagola ser ili estar koji djeluje kao pomoćni. Na primjer: "Stan na prodaju" (od strane nekoga).
Postoje i druge prediktivne rečenice, ali spomenute su najčešće.