Planiranje obrazovanja je odgovoran za određivanje ciljeva, ciljeva i ciljeva obrazovanja. Zahvaljujući ovoj vrsti planiranja, moguće je definirati što treba raditi i s kojim resursima i strategijama.
Obrazovno planiranje uključuje interakciju različitih dimenzija. Na primjer, s društvenog aspekta, mora se uzeti u obzir da je škola dio društva i kao takve promjene koje ona prolazi nadvladati će je.
U skladu s tehničkom dimenzijom, planiranje obrazovanja mora uzeti u obzir uporabu tehnologije u pedagogiji, dok s obzirom na njezinu političku dimenziju, mora se pridržavati postojećih regulatornih okvira.
S druge strane, planiranje obrazovanja razvija se u nizu koraka. Prva faza je dijagnoza gdje su povezane obrazovne potrebe, uvjeti učenja i vanjski čimbenici koji utječu na obrazovni proces.
Sljedeći korak je analiza prirode problema koja uključuje sveobuhvatno razumijevanje složenosti obrazovne stvarnosti.
Planiranje se nastavlja s osmišljavanjem i ocjenom opcija djelovanja. Ono što planira jest pokušati predvidjeti rezultat razmatranih mogućnosti kako bi se odabrao najprikladniji za ispunjenje ciljeva.
Nakon što su odabrane akcije ili akcije koje slijede, dolazi trenutak provedbe, a to je početak obrazovnog planiranja. Konačno, red je na evaluaciji, gdje se uspostavljaju ravnoteže za analizu uspjeha procesa i njegovih rezultata.
Važnost planiranja u nastavi
Za pravilno organiziranje rada potrebno je prethodno posvetiti vrijeme razumijevanju učenika, koje su njihove kvalitete, kako pristupaju obrazovanju, koje bi aktivnosti mogle pogodovati uspješnom učenju itd.
Neki učitelji, iz straha da će biti malo spontanih ili zanimljivih kada prenose svoje znanje, skloni su svoje govore u stvarnom vremenu, ne obraćajući pažnju na program i zaboravljaju uzeti u obzir ciljeve svakog razreda; Na ovaj način nude neuredno i deficitarno obrazovanje koje samo dovodi do zbunjenosti učenika i nesposobnosti razumijevanja bitnih predmeta iz kojih uče.
Ako uzmemo u obzir da je cilj planiranja moći unaprijed odlučiti o budućnosti koja će se postići, primijeniti uravnoteženu i organiziranu nastavu, možemo reći da će učitelj koji nije organiziran na temelju planiranja ponuditi krajnje neučinkovito obrazovanje, koje će posijati više sumnji nego odgovora kod učenika.
Da bi se izvela u praksu, obrazovno planiranje pomaže didaktikom; to jest skup tehnika koje se koriste u nastavi (temeljene na nizu principa i postupaka primjenjivih u bilo kojoj disciplini). Ova grana pedagogije ne bavi se samo analizom onoga što će se podučavati, već, pažljivije, i načinom na koji će se to podučavati.
Prisutnost didaktike u planiranju obrazovanja ključna je jer pomaže razumjeti da je sadržaj koji se nudi jednako važan kao i medij u kojem će se podučavati; analiziraju se studenti i okruženje u kojem se odvija njihov život, fizički i emocionalni, kulturni i društveni. Zahvaljujući didaktici, učitelj može adekvatno obavljati svoj rad, čineći učenje učinkovitim.