Hipokrit je onaj koji djeluje licemjerno. Drugim riječima, on oblikuje osjećaje ili kvalitete koji u stvarnosti proturječe onome što stvarno osjeća ili misli.
Koncept licemjerja dolazi od grčke riječi koja se odnosi na funkciju igranja uloge, glume. U drevnoj Grčkoj licemjer je bio kazališni glumac, bez ikakvih negativnih konotacija.
Kasnije se u toj istoj kulturi izraz koristio za označavanje onih koji su "djelovali" u svakodnevnom životu, odnosno pretvarali su se da ljudi nisu; značenje koje se još daje. Vrijedno je spomenuti da se u Bibliji taj pojam opetovano koristi i odnosi se na nekoga tko se odmiče od onoga što Bog želi; to jest, on je nevjeran.
Licemjerje i ljudski odnosi
Danas i život u svijetu u kojem život upravlja skupom pravila i radnja koje moraju izvršavati svi pojedinci kako bi se kretali svijetom na prihvatljiv način; pravila koja uključuju politički korektno ponašanje koje ograničava ono što postoji između onoga što je dopušteno i onoga što je zabranjeno. Licemjeri su oni koji krše ta pravila i tvrde da ih ne čine.
Licemjerje razmatra dvije akcije koje je potrebno kombinirati, simulaciju i disimulaciju. Prvo je pokazati ono što želite vidjeti; dok se drugi sastoji u skrivanju onoga što okolina ne želi znati.
Važno je napomenuti da je osoba koja djeluje licemjerje ona koja odobravanjem niza pravila i vrijednosti i optuživanjem onih koji ih se ne pridržavaju čini djela protiv navedene misli i skriva je. U tom smislu, osoba koja je u vezi i koja smatra da obje strane imaju pravo na ljubavnicu, a ona to čini, nije licemjer; Bilo bi kad, smatrajući da je pogrešno imati ljubavnika, i kritizirati one koji to čine, ali svejedno počinio preljubu.
Uza sve to možemo izraziti da se licemjerje sastoji u zagovaranju određenih vrijednosti i primjeni drugih u svakodnevnom životu. Na primjer: otac koji pokušava odgajati svoju djecu o opasnostima pretjeranog konzumiranja alkohola, a zatim se vraća pijan kući, licemjer je.
Drugi primjer licemjerja nalazi se u javnoj ličnosti koja pred kamerama govori o važnosti solidarnosti i socijalne pomoći, ali u svom privatnom životu nikada nikome ne pomaže iako za to ima financijska sredstva.
Postoje oni koji drže da je licemjerje nužno za normalno funkcioniranje društva; na taj način bi pojedinci trebali oblikovati osjećaje protivne onima koje stvarno doživljavaju kako bi izbjegli sukob. Način razumijevanja odnosa koji je zasigurno lažan i površan, unatoč tome što je najviše prihvaćen. Vjeruje se da ako ispitanici govore istinu bez ikakve otvorenosti, mogu izazvati nelagodne situacije koje ne žele.
Ovakvo ponašanje nije tipično za idealan svijet, jer bi u društvu u kojem pojedinci doživljavaju sigurnost i slobodu imali prostora da izraze svoje ideje i emocije bez ikakvog straha. Uostalom, da bi netko izrazio da im se nešto ne sviđa u vezi s drugom osobom, ne mora biti negativan, u svakom slučaju to je način na koji oni to percipiraju, valjano kao i bilo koji drugi, ali bez ikakvih ovlaštenja da naštete pojedincu u pitanju.