Iz latinskog debĭta , dug je obveza koju subjekt mora otplatiti, zadovoljiti ili platiti, posebno novac. Javno je, s druge strane, pridjev koji se odnosi na ono što pripada cijelom društvu ili koje je zajedničko ljudima.
Pojam javnog duga spominje skup dugova koje država održava prema drugoj državi ili pojedincima. To je mehanizam za dobivanje financijskih sredstava izdavanjem vrijednosnih papira.
Država, dakle, ugovara javni dug za rješavanje problema s likvidnošću (kada novčana sredstva nisu dovoljna za neposredne isplate) ili za financiranje srednjoročnih ili dugoročnih projekata.
Javni dug može ugovoriti općinska, pokrajinska ili državna uprava. Izdavanjem vrijednosnih papira i plasiranjem na domaće ili strano tržište, država obećava plaćanje u budućnosti s kamatama prema uvjetima utvrđenim obveznicom.
Izdavanje javnog duga, kao i stvaranje novca i poreza znače da država mora financirati svoje aktivnosti. Javni dug, međutim, može se koristiti i kao instrument ekonomske politike, u skladu sa strategijom koju su odabrale vlasti.
Morali bismo govoriti s jedne strane o tri različite vrste javnog duga, iako je istina da postoje različite klasifikacije. To su sljedeći:
• U kratkom roku. Unutar ove kategorije nalaze se trezorski zapisi i ona se prepoznaje po tome što ima rok dospijeća koji ne prelazi godinu dana.
• Srednjoročno. Državne obveznice su sa svoje strane najveći zastupnici ove vrste javnog duga koji se obično koristi da bi se podmirivali koji bi to bili uobičajeni troškovi.
• Dugoročno. Kao što mu ime govori, ova vrsta duga ima vrlo dugo trajanje, prikladno će se popraviti, a može biti i trajna. U njegovom se slučaju koristi za suočavanje s izvanrednim troškovima ili posebnim situacijama.
Javni dug može se klasificirati na različite načine. Pravi javni dug je da se sastoji od papira koji se mogu stečena od strane pojedinaca, privatnih banaka i inozemnog sektora. Izmišljeni javni dug, s druge strane, postavlja se pitanje predodređen za Središnje banke zemlje, što je organizam iste javne uprave.
Na isti način ne možemo zaboraviti da je još jedna od najvažnijih klasifikacija koja postoji oko javnog duga ona koja ga razlikuje u dvije velike skupine: unutarnju i vanjsku. Prvi se, kako mu ime govori, odnosi samo na predmetnu zemlju i onaj koji su stekli njeni državljani.
Drugo, vanjski javni dug, jest onaj koji su pretplatili stranci i zbog toga ne utječe samo na nacionalno gospodarstvo, već i na strance. To također znači da sa sobom donosi značajan broj koristi u smislu amortizacije ili nacionalne štednje.