Nejednakost je povezan s nedostatku jednakosti: kada dva ili više elementa su različiti, su nejednaki. Socijalna je, s druge strane, vezana za društvo (zajednicu pojedinaca koji žive pod određenim pravilima i imaju zajedničke interese).
Ideja društvene nejednakosti u ovom se okviru odnosi na ono što se događa kada različite skupine dožive različite situacije. Koncept je često povezan s ekonomskim razlikama, koje se zauzvrat odražavaju u više pitanja.
Kada postoji socijalna nejednakost, ljudi nemaju iste mogućnosti pristupa resursima (koji su konačni). To znači nejednako postupanje i, prema tome, diskriminaciju. Nejednakost pruža mogućnosti napretka sektora zahvaćenom populacijom.
Pretpostavimo da istraživanje otkriva da samo 30% osoba rođenih u ruralnim gradovima s manje od 5000 stanovnika uspijeva završiti srednju školu, dok postotak ispitanika sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem u cijeloj državi doseže 85%. Istovremeno se zna da oni koji nemaju srednju stručnu spremu ne mogu dobiti dobro plaćeni posao. Ovakve situacije rezultiraju izrazitom socijalnom nejednakošću između stanovnika najmanjih ruralnih gradova i onih koji žive u ostatku zemlje.
U najžešćim društva imaju tendenciju da imaju značajnu društvenu nejednakost: mogućnosti za napredovanje i resursa u rukama manjine, dok su većina ljudi prisiljeni da opstane što je bolje moguće. Nasilni sukobi su u ovom kontekstu česti.
Podrazumijeva se da je socijalna nejednakost problem koji pogađa sve zemlje, mada u svakoj od njih njegov utjecaj može biti različit. To nas vodi do traženja rješenja, nečega što se u nekim slučajevima rješava na određeni način, to jest na nacionalnoj razini, dok u drugima to čini napor država koje se poduzimaju.
Temeljno pitanje koje se u načelu postavlja jest "može li se nešto poduzeti za borbu protiv socijalne nejednakosti?" ; ako je tako, "što se može učiniti?" , Evo nekoliko taktika koje se mogu koristiti za rješavanje ovog problema na globalnoj razini:
* Zaštita civila: jedan od najčešćih uzroka prisilne migracije je rat. Još jednom, najrazvijenije zemlje imaju mogućnost suradnje sa oboljelima bilo pružanjem skloništa, pomaganju u kretanju ili pružanjem medicinske i psihološke pomoći. Usred izvanredne situacije, od suštinske je važnosti da vlade garantiraju zaštitu naroda;
* Pošteni porezni sustavi: stvaranje pravednog poreznog sustava dovelo bi do stvarnosti u kojoj svaki pojedinac daje doprinos na temelju svoje imovine. Kako je stvarnost daleko od te ravnoteže, ljudi izbjegavaju svoje fiskalne odgovornosti i to dovodi do nedostatka sredstava od strane vlada za ulaganje u najvažnija područja. Ukratko, bilo koji oblik korupcije treba boriti da bi se postigao svijet bez socijalne nejednakosti;
* pristup temeljnim javnim resursima: važno je naglasiti da ekonomija nije jedina ravnina u kojoj se primjećuje socijalna nejednakost, već započinje nedostatkom pristupa osnovnim uslugama, što milijuni ljudi nepravedno trpe, Kad vlast prisvoji određene prirodne resurse, veliki dio društva ne može voditi pristojan život.