Čin i posljedica poroda se zove porođaja. Glagol upali, sa svoje strane, može se koristiti s obzirom na činjenicu pružanje jasnoće ili sjaj ili na akciju davanja rođenja.
Naziva se porođajem, dakle, na kraju porođaja: vrhunac ljudske trudnoće koji se događa kada dijete napusti majčinu utrobu. Rođenjem se počinje računati starost osobe (to jest, čovjek dostiže svoju prvu godinu života kad je od trenutka isporuke prošla jedna godina).
Iako se tačan trenutak u kojem se život počinje započeti je filozofskom i religijskom raspravom, može se reći da rođenje djece označava rođenje pojedinca. Od tog trenutka beba više neće biti u majčinoj utrobi, već će imati autonomno postojanje, čak i kad je potrebna brojna briga za opstanak i razvoj.
Porođaj se počinje odvijati s prekidom kontrakcija u majčinoj maternici, koje, kako se bliži trenutak porođaja djeteta, postaju sve češći i intenzivniji. Tom procesu se dodaju promjene na grliću maternice, koja se širi. Beba se, na taj način, počinje spuštati kroz maternicu dok ne izađe, ako je prirodno rođenje, kroz vaginu. Dostava također uključuje uklanjanje posteljice i raznih membrana.
Ako se malo udaljimo, možemo reći da je porođaj treća faza porođaja, proces koji se događa nakon prosječno četrdeset trudnoće trudnoće. Prije ulaska u prvu fazu događa se takozvani antepartum, tijekom kojeg oksitocin (hormon koji se prirodno pojavljuje u hipofizi da stimulira porođaj) putuje kroz krv i tada se pojavljuju prve kontrakcije, iako majka ih ne opaža uvijek.
U porođaju se sluzni čep uklanja, mada vrijeme kada nestaje nije isto u svim slučajevima: udaljenost između ovog događaja i porođaja može biti danima ili minutama. Prva od tri spomenute faze je dilatacija koja se dijeli na dvije:
* Pasivno: za postizanje tri centimetra potrebno je između šest i osam sati, mada kod nekih žena to traje cijeli dan. Kontrakcije su naglašene i bol se pogoršava;
Naziv druge faze je ekspulzivan, koji počinje kad dilatacija dosegne deset centimetara i djetetova lubanja dosegne kraj porođajnog kanala. Kontrakcije se šire, ali traju i boli više nego prije. Majka bi trebala ritmički gurati, vodeći računa da oksigenira dijete između svakog pritiska. Na kraju ove faze dijete izlazi i dobiva uobičajenu njegu, poput rezanja pupčane vrpce.
Konačno dolazi do porođaja, koji se računa od trenutka kad je dijete izašlo, sve dok majka ne izbaci posteljicu. Da bi se to dogodilo, stvaraju se kontrakcije manjeg intenziteta od prethodnih, pa se maternica smanjuje i odvajaju se svi elementi koji više nisu korisni.
Ideja poroda također može odnositi na simboličkoj rođenja. Na primjer: "Rođenje ovog projekta dogodilo se prije mjesec dana, kada sam u baru upoznao Matíasa . "