Addenda je pojam koji je izveden iz addenda , latinska riječ koja se odnosi na ono što treba dodati. Pojam dodataka, na ovaj način, odnosi se na dodatak knjige ili bilo koji drugi dodatak koji je napravljen u tekstu.
Dodatak je namijenjen razvoju ili proširenju već predstavljenog sadržaja. Često se koristi u stručnim dokumentima, ugovorima i priručnicima, među ostalim vrstama publikacija.
Uzmimo za slučaj knjige u kojoj autor analizira političku situaciju u nekoj zemlji. Tijekom godina događaju se određeni događaji koji proizlaze iz onoga što je pisac rekao. Na taj način, kroz dodatak, autor može dodati neki komentar o tome u novim izdanjima knjige.
Ponekad dodatak služi za ispravljanje informacija, bez potrebe za prepisivanjem materijala ili ponovnim ispisom cjelokupnog djela. Pretpostavimo u knjizi da se spominje da je glazbenik rođen 1806., ali kasnije, otkrićem dokumenta, otkriva se da je umjetnik zapravo rođen 1801. Uz dodatak, autor knjige može pojasniti točan datum.
Važno je utvrditi da dodatak u okviru knjiga može sadržavati različite pojave. Pod tim mislimo da se on ne može predstaviti samo kao još jedan tekstualni dokument, već može biti predstavljen i u CD, DVD formatu…
Ako se usredotočimo na priručnik, glavno tijelo dokumenta može objasniti određene zadatke u nekoliko koraka. Oni koji ne mogu razumjeti postupak, mogu se poslužiti dodatkom u kojem će se radnje detaljnije razvijati. Ovakva organizacija materijala olakšava čitanje onima kojima ne treba toliko detalja, a zauzvrat omogućuje ostalim čitateljima da ugrade više znanja.
Unutar onoga što može biti ugovor bilo koje vrste, može se uključiti i dodatak kada stranke postignu sporazum o proširenju, kvalifikaciji ili promjeni bilo kojeg značajnijeg dijela ugovora. U njima se one mogu mijenjati od cijena do datuma, kroz određene specifične uvjete u pitanju.
Addenda se može naći i na polju medicine. U ovom slučaju, uobičajena stvar je da se oni koji se dotičnom liječniku koriste za unos niza važnih podataka o pacijentu.
U pravnom polju, posebno u suđenjima, dodaci se mogu uvesti u rečenice. Najčešće se ovo dogodi tako da porota, na osnovu istraga ili vrlo specifičnih dobivenih podataka, na specifičan način objasni odluku koju je donijela u vezi s nevinošću ili krivnjom optuženog.
Upravo u tom smislu, jedan od najpoznatijih dodataka je onaj koji je porota napravila u slučaju Harolda Greenwooda koji je optužen za ubojstvo svoje žene arsenikom 1919. Proglašen je nevinom, ali u već spomenutom obrazloženju koje je dodano u rečenici je bilo jasno da je porota bila uvjerena da je otrov upravljao ženi, ali nije mogao dokazati da je količina koju je unosila odgovorna za njezinu smrt.